Na samitu G7, koji se održava u Francuskoj, demonstrirana je simbolika pozivanja zemalja koje nisu stalne članice. Ovaj potez daje na značaju zemljama poput Brazila, Indije i drugih, dok američki predsednik Donald Tramp često ističe da razmišlja o formatu G2, koji uključuje SAD i Kinu.
Diplomate Evropske unije prepoznaju čvrsto jezgro G7, koje čine Nemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija i Kanada. Uz njih, tu su i Japan i SAD, koji deluju unilateralno, vođeni Trampovom politikom „Amerika na prvom mestu“. U svetlu ovih promena, članice G7 su smanjile svoj udeo u globalnom BDP-u sa 44% na 29% od osnivanja grupe 1975. godine.
Francuski predsednik Emanuel Makron, kao domaćin samita, pozvao je lidere iz Brazila, Indije, Kenije, Južne Koreje i Ukrajine, kao i zemlje koje su posredovale u okončanju rata sa Iranom. Ovaj pristup ukazuje na potrebu za širenjem saradnje i uključivanjem zemalja u razvoju u globalne procese.
U Evropi se posebno ističe format E3, koji čine Nemačka, Francuska i Velika Britanija, a koji se fokusira na ključne spoljnopolitičke teme. Iako Britanija više nije deo EU, ovaj format omogućava efikasniju diskusiju o važnim pitanjima, što izaziva negodovanje među ostalim članicama EU.
Sličan trend se primećuje i u Ujedinjenim nacijama, gde se postavlja pitanje relevantnosti modela sa pet stalnih članica Saveta bezbednosti. Mnoge zemlje smatraju da je potrebno reformisati ovaj sistem kako bi se obezbedila stalna mesta za Afriku i Južnu Ameriku.
Nemačka, kao privredna sila, zajedno sa Indijom, Brazilom i Japanom, takmiči se za stalno mesto u Savetu bezbednosti. Ipak, nedavni izbori su pokazali da su Austrija i Portugal uspeli da prevaziđu ove zemlje u trci za nestalne članice, što dodatno komplikuje situaciju.
