U pozadini ekonomske krize u Rusiji došlo je do smanjenja robne razmene. Ukupan kontejnerski teretni promet smanjen je za 10,5 odsto u odnosu na 2025. godinu, dok je unutrašnji prevoz opao za 13 odsto. Uvoz stranih proizvoda se smanjuje, a pad izvoza iznosi 4 odsto, što je rezultat stagnacije ekonomije i međunarodnih sankcija.
Preduzetnici su postali oprezniji u vezi sa uvozom, s obzirom na visoke troškove zaduživanja. Pad uvoza smanjuje potražnju za devizama, što dovodi do prividne stabilnosti rublje. Međutim, ogromni troškovi rata u Ukrajini dodatno opterećuju državni budžet.
Smanjenje uvoza i tranzita ukazuje na to kako sankcije odsecaju Rusiju od globalnih lanaca snabdevanja. Zemlja se suočava sa dubokom izolacijom, a spoljna trgovina postaje ekonomski neisplativa. Pokušaji zamene uvoza domaćim proizvodima nisu dali rezultate, jer domaće proizvodnje gotovo da i nema.
Kupovna moć stanovništva je opala, a bankroti fizičkih lica porasli su za 32 odsto. Očekuje se da će do kraja 2026. godine dospjeli neplaćeni krediti dostići rekordnih 1,6 triliona rubalja. Velika ulaganja u vojnu industriju dodatno podstiču inflaciju, dok su krediti nedostupni biznisu.
Poreska reforma koja stupa na snagu 2026. godine predviđa povećanje poreza na dobit i PDV, što može dovesti do zatvaranja kompanija i prelaska u sivu ekonomiju. Rat je značajno povećao odbrambene rashode, stvarajući budžetsku rupu koju poreske promene pokušavaju da saniraju.
U regionu Kuzbas, proizvodnja uglja pala je za 7 odsto, a gubitak radnih mesta i zatvaranje preduzeća dodatno pogoršavaju situaciju. Regionalni budžet je izgubio 36 milijardi rubalja zbog sankcija i zatvorenog evropskog tržišta. Ekonomija više ne funkcioniše u interesu stanovništva, već se oslanja na ratnu proizvodnju, što ugrožava buduće kapacitete.
