Avio-kompanije pod pritiskom zbog rastuće cene goriva

Avio-kompanije pod pritiskom zbog rastuće cene goriva

Rastuća cena goriva preti oporavku avio industrije baš u trenutku kada se putnici vraćaju na nebo.

Kako su cene sirove nafte i dalje povišene, šefovi avio-kompanija se suočavaju sa kritičnom kalkulacijom: koliko svog računa za gorivo mogu da prenesu kupcima, a da ne ostave svoje avione praznim?

Šefovi najvećih evropskih avio-kompanija sastali su se lično po prvi put u dve godine ove nedelje na konferenciji u Briselu, pri čemu je svaki izvestio o naletu potražnje pošto se ograničenja putovanja u vezi sa pandemijom ukidaju.

Izvršni direktor Lufthanze Karsten Špor rekao je da će njegova avio-kompanija ovog leta leteti na više ruta na kratkim relacijama nego 2019, dok vlasnik Britiš ervejza IAG planira da se vrati na nivo transatlantskog letenja pre pandemije do leta.

Vodeći u grupi, Rianair očekuje da će u ovoj finansijskoj godini, koja je počela u aprilu, preletjeti 165 miliona putnika, što je više od 150 miliona prije pandemije.

„Postoji velika potražnja za leto, u to nema sumnje“, rekao je izvršni direktor easiJeta Johan Lundgren.

Ali cena goriva — koja može da čini čak trećinu troškova avio-kompanije — ugrožava profitabilnost ovog brzog oporavka.

Gorivo za avione je poskupelo za trećinu na više od 150 dolara po barelu otkako je ruska invazija na Ukrajinu gurnula tržišta roba u previranja. Uspon na 14-godišnje maksimume nadmašio je čak i naftu Brent, pošto su avio-kompanije bile prinuđene da plaćaju premiju za rafinisani proizvod.

Američke avio-kompanije su već nagovestile da će preneti troškove goriva na potrošače, kladeći se da je potražnja putnika dovoljno snažna da to izdrži. Delta je, na primer, rekla da treba da nadoknadi između 15 i 20 dolara u oba smera uz prosečnu vrednost karte od oko 200 dolara kako bi nadoknadila veće troškove goriva.

Neke avio-kompanije su uvele doplate za gorivo, koje se tretiraju kao vladine takse koje poskupljuju nove karte i pojavljuju se kao dodatni troškovi prilikom otkupa avio milja. Er Frans i KLM su rekli da će letovi na duge relacije poskupiti. Povratni let KLM-a od Amsterdama do Njujorka poskupeće za 40 evra u ekonomskoj klasi i 100 evra u poslovnoj klasi.

Spohr iz Lufthanze je bio nedvosmislen da avio-kompanije moraju da „uvere da naš poslovni model i dalje funkcioniše“ u okruženju koje takođe uključuje veće troškove aerodroma i osoblja. „Inflacija na kraju pogađa svaku industriju“, rekao je on.

Niskobudžetne avio-kompanije su posebno ranjive jer troškovi goriva čine veći udeo u ukupnim cenama karata nego njihovi konkurenti sa punom uslugom, koji naplaćuju više sedišta.

Kako veća inflacija, uključujući rastuće troškove energije, pogađa evropske potrošače, putnici koji traže jeftinije letove verovatno će biti osetljiviji na troškove, što otežava podizanje cena bez uticaja na potražnju.

Lundgren iz EasiJet-a rekao je da će „neizbežno“ avio-kompanije morati same da snose neke od troškova, ali je dodao da će duboko smanjenje troškova koje je pandemija nametnula avio industriju pomoći da se ublaži udarac.

„Uvek moramo da budemo sigurni da možemo da ponudimo zaista, zaista atraktivne cene za putnike. A cene su superdinamične“, rekao je on.

Potražnja za putovanjima ovog leta bila je velika, ali van ovih špica, kupcima su i dalje bila potrebna primamljivanja, rekao je šef Rajanera Majkl O’Liri.

„Sa žaljenjem mogu da prijavim da trenutno u Rianair-u cene karata padaju u aprilu i maju, manje su nego u 2019.“, rekao je on. „Još uvek pokušavamo da vratimo naše unapred rezervacije za leto.”

Rajaner je bolje zaštićen od većine i zaštitio je 80 odsto goriva koje očekuje da će mu trebati ove godine na oko 65 dolara po barelu, što je „slučajna” odluka koja bi pomogla kompaniji da se vrati u profit, rekao je O’Liri.

Niskobudžetni rival Vizz Air, čije su akcije oslabile skoro 40 posto ove godine, nije bio zaštićen kada je počeo rat u Ukrajini, ali je preokrenuo kurs i kupio zaštitu u martu nakon što je spot cijena već porasla.

Upitan da li bi skok u nafti mogao da se pokaže kao iznenađujuća konkurentska prednost za Rajaner, O’Liri je rekao da je rast njegove avio-kompanije ograničen brojem novih isporuka koje stižu iz Boinga.

Ali očekivao je da će to dovesti do njegove „troškovne prednosti“ kako se industrija oporavlja.

Šef AirBaltic-a Martin Gaus rekao je da avio-kompanije ne mogu razmišljati u smislu samo „prebacivanja“ troškova direktno na potrošače bez uzimanja u obzir cijena drugih aviokompanija.

„Tržište u osnovi odlučuje o ceni karte . . . Ako tržište ne povećava cene, viša cena goriva samo znači da ili ne vozite putnike jer ne prodajete po pravoj ceni, ili dobijate veći gubitak“, rekao je on.

Robert Bojl, konsultant i bivši šef strategije u IAG-u, rekao je da bi Rajaner mogao da iskoristi svoju poziciju zaštite i jak bilans stanja da zadrži niske cene karata i pritisne svoje konkurente.

„Faktor Rianair-a će otežati drugim avio-kompanijama da podignu cene, a da ne vide veliki udarac potražnje“, rekao je on. „Ako to ipak urade i samo smanje više kapaciteta da apsorbuju gubitak obima, ustupiće još veći tržišni udeo Rianair-u. Biće to teških nekoliko meseci.“