U Kanadi se nastavljaju pregovori o globalnom sporazumu o plastici

U Kanadi se nastavljaju pregovori o globalnom sporazumu o plastici

Pregovarači iz 175 zemalja sastaju se od utorka u Kanadi kako bi sklopili obavezujući globalni sporazum o okončanju zagađenja plastikom sa mnogim preprekama koje treba rešiti pet meseci nakon poslednje runde pregovora u Keniji.

Nacije su se 2022. složile da do kraja ove godine finaliziraju prvi u svetu sporazum UN za rešavanje pošasti plastike koja se nalazi svuda od vrhova planina do okeanskih dubina, u ljudskoj krvi i majčinom mleku.

Pregovarači su se već sastali tri puta i očekuje se da posle pregovora u Otavi održe poslednju rundu pregovora u Južnoj Koreji.

Prethodni sastanak u Najrobiju prošlog novembra bio je prva prilika za debatu o nacrtu sporazuma koji je ukazao na puteve za rešavanje problema. Završeno je nesuglasicama oko njegovog obima i ekoloških nevladinih organizacija koje su propagirale nedostatak čvrstog napretka.

„Imamo tekst, on je osnova čak i ako na njemu ostaje još mnogo posla“, rekao je za AFP kanadski ministar životne sredine Stiven Gilbo i domaćin pregovora u Otavi.

Prema njegovim rečima, cilj ove runde je da se „postizanje teksta sa 60 do 70 odsto elemenata koje podržavaju“ delegati koji se sastaju do 29. aprila.’

Ulozi su visoki, a široko rasprostranjeno zagađenje plastikom ima potencijalno ozbiljne uticaje na okeane i klimu.

Iako postoji širok konsenzus o potrebi za sporazumom, ekološki aktivisti koji se zalažu za smanjenje proizvodnje plastike za 75 odsto do 2040. godine su u suprotnosti sa zemljama koje proizvode naftu i samom industrijom plastike koje favorizuju reciklažu.

„Ovaj sporazum predstavlja monumentalnu priliku u hitnim vremenima“, rekao je naučnik o okeanima Nil Nejtan sa Kalifornijskog univerziteta u Santa Barbari. „Pravno obavezujuće i konkretne mere su neophodne da bi se izbegao razvodnjeni sporazum koji ne ispunjava trenutke.

Godišnja proizvodnja plastike se više nego udvostručila za 20 godina na 460 miliona tona, a na putu je da se utrostruči za četiri decenije.

Samo 9 procenata se reciklira, a prema OECD-u, njegov doprinos globalnom zagrevanju mogao bi se više nego udvostručiti do 2060. godine – pošto je činio 3,4 procenta globalnih emisija u 2019.

„Na raskrsnici smo“, rekao je Eirik Lindebjerg iz Međunarodnog fonda za divlje životinje. On je primetio da je „ogromna većina zemalja već pozvala na usvajanje neophodnih obavezujućih globalnih pravila — naši lideri sada moraju da transformišu ove pozive u akciju“.

Nevladina organizacija Ocean Conservanci smatra da će razgovori u Otavi signalizirati da li se može postići dogovor do kraja godine.

Neki su zabrinuti.

Fondacija Tara Ocean ukazala je na nacrt teksta koji se povećava sa 31 na 70 stranica, što je znak kako glavne odredbe sporazuma „teškoće da budu definisane“, primoravajući pregovarače da pokriju sve opcije.

Zemlje, uključujući Francusku, pozivaju na stvaranje međusedsijskih radnih grupa koje bi se pozabavile otvorenim pitanjima, posebno: utvrđivanjem koji plastični proizvodi su problematični i koji se mogu izbeći, koje polimere i supstance treba zabraniti i utvrđivanjem kriterijuma ekološkog dizajna.

Nekoliko severnoameričkih organizacija nedavno je pozvalo predsednika Džoa Bajdena da se više angažuje na ovoj temi.

Anja Brandon iz Ocean Conservanci je rekla: „Sjedinjene Države su najveći proizvođač plastičnog otpada na svijetu, kako po glavi stanovnika tako i ukupno po zapremini ili apsolutnoj težini“.

Uz Kinu, Saudijsku Arabiju i članice OPEK-a, ona je među zemljama koje nerado razmišljaju o smanjenju proizvodnje.

Proizvođači insistiraju na tome da donose rešenja i stručnost u razgovore, kao i da „inoviraju, ulažu i vode pametne politike kako bi pomogli u okončanju zagađenja plastikom“, kaže Kris Jan iz Međunarodnog saveta hemijskih udruženja.

Istovremeno, on je upozorio na „širokosežne posledice koje bi ograničenje proizvodnje plastike imalo po društvo“, zalažući se za postepeniji pristup.

Druge zemlje pozivaju na ambiciozne mere, posebno 65 članica takozvane koalicije „visokih ambicija“, kojom predsedavaju Ruanda i Norveška, koja uključuje većinu zemalja Evropske unije.