Vodonik je postao ključni energent zbog svoje sposobnosti da skladišti energiju iz obnovljivih izvora, kao što su vetar i sunce. Latinović objašnjava da se višak električne energije može koristiti za proizvodnju vodonika, koji se zatim skladišti i koristi kada su varijabilni izvori nedovoljni. U trenutku kada Evropa pređe na obnovljive izvore, vodonik će biti jedini prepoznat način za dugoročno skladištenje energije.
Cilj je proizvoditi zeleni vodonik elektrolizom vode, koristeći struju iz obnovljivih izvora, čime se smanjuje karbonski otisak. Vodonik može zameniti prirodni gas u mnogim procesima, posebno u proizvodnji toplote. Takođe, koristi se i u transportu, gde se komprimovani vodonik može koristiti kao gorivo.
Goriva na bazi vodonika su posebno važna za transport na duge distance, gde baterije nisu praktične. Prekookeanski brodovi i veliki teretnjaci ne mogu koristiti baterije zbog vremena potrebnog za punjenje. Vodonik se stoga nameće kao jedina alternativa za ove vrste prevoza.
Srbija se priprema za primenu zelenog vodonika, a ministarka Đedović Handanović najavila je pilot projekat za proizvodnju i skladištenje vodonika. Institut za nuklearne nauke Vinča će biti ključna institucija u ovom procesu. Ove godine planira se izgradnja oglednog postrojenja koje će omogućiti istraživanje skladištenja vodonika.
Iako vodonik nije rešenje za sutra, potrebno je razviti mapu puta za njegovu primenu. Latinović veruje da će cena investicija opasti u narednih pet do deset godina, što bi omogućilo realizaciju pilot postrojenja u Vinči. Takođe, potrebno je razviti regulativu za korišćenje zelenog vodonika u transportu i energetici.
Naša industrija je spremna za zeleni vodonik, ali su potrebni podsticaji kako bi se sve ekonomski opravdalo. Latinović naglašava da će postrojenja za proizvodnju vodonika morati biti prilagođena specifičnim lokacijama. Razvoj vodonika do komercijalnog nivoa je ključan, jer trenutna postrojenja nisu isplativa.
