Slabo magnetno polje je možda podržalo diversifikaciju života na Zemlji

Slabo magnetno polje je možda podržalo diversifikaciju života na Zemlji

Neobično smanjenje jačine Zemljinog magnetnog polja između 591 i 565 miliona godina poklopilo se sa značajnim povećanjem nivoa kiseonika u atmosferi i okeanima, navodi se u radu objavljenom u časopisu Komunikacije Zemlja i životna sredina. Autori predlažu da je slabljenje magnetnog polja moglo dovesti do povećanja kiseonika, za koji se veruje da je podržao evoluciju nekih od najranijih složenih organizama.

Pre između 600 i 540 miliona godina, život na Zemlji sastojao se od organizama mekog tela poznatih kao Edijakarska fauna, najranije poznate složene višećelijske životinje. Fosilni zapisi pokazuju da su se ovi organizmi značajno razlikovali po složenosti i tipu između 575 i 565 miliona godina. Prethodna istraživanja su pokazala da je ova diverzifikacija povezana sa značajnim povećanjem nivoa kiseonika u atmosferi i okeanu koji se dogodio u istom periodu. Međutim, još nije jasno zašto je došlo do ovog povećanja kiseonika.

Istraživač Džon Tarduno i njegove kolege analizirali su magnetna svojstva 21 kristala plagioklasa, uobičajenog minerala u Zemljinoj kori, koji su izvađeni iz 591 milion godina stare formacije stena u Brazilu. Kristali plagioklasa sadrže sićušne magnetne minerale koji čuvaju intenzitet Zemljinog magnetnog polja u vreme kada se formiraju.

Analiza kristala je pokazala da je u tački njihovog formiranja, Zemljino magnetno polje bilo najslabije ikada zabeleženo — oko 30 puta slabije od trenutnog intenziteta magnetnog polja, a mereno od sličnih kristala formiranih pre otprilike 2.000 miliona godina.

Autori su kombinovali svoje rezultate sa prethodnim merenjima kako bi ustanovili da je Zemljino magnetno polje bilo na ovom slabom nivou najmanje 26 miliona godina, od pre 591 do 565 miliona godina. Ovo se preklapa sa porastom kiseonika, koji se dogodio između 575 i 565 miliona godina.

Autori predlažu da je oslabljeno magnetno polje možda omogućilo da više vodonika pobegne u svemir, što je rezultiralo većim procentom kiseonika u Zemljinoj atmosferi i okeanima, što je zauzvrat moglo podržati diversifikaciju u tipovima i složenosti organizama.