Posebno obložen titanijum smanjuje rizik od ugrušaka na materijalu srčanog zaliska

Posebno obložen titanijum smanjuje rizik od ugrušaka na materijalu srčanog zaliska

Međunarodni istraživački tim predvođen nemačkim univerzitetom u Jeni sada je razvio obećavajući pristup za značajno smanjenje zgrušavanja krvi na materijalu srčanog zaliska titanijuma.

U Nemačkoj se godišnje ugradi oko 25.000 veštačkih srčanih zalistaka jer je originalni srčani zalistak oštećen, na primer, infekcijom. Mehanički srčani zalisci su napravljeni od titanijum dioksida, između ostalih materijala, i traju mnogo godina. Međutim, pošto krv ima tendenciju da se zgruša u kontaktu sa ovim materijalnim površinama, postoji rizik od stvaranja krvnih ugrušaka na površini mehaničkih srčanih zalistaka. Ovo može postati opasno po život ako se takvi krvni ugrušci odvoje od materijala. Iz tog razloga, većina ljudi sa mehaničkim srčanim zaliscima tokom života uzima lekove za smanjenje zgrušavanja krvi.

Međunarodni istraživački tim je sada razvio obećavajući pristup za značajno smanjenje zgrušavanja krvi na materijalu od titanijuma srčanog zaliska. Rezultati tima sa univerziteta u Jeni, Lajpcigu (Nemačka) i Ilinoisu Urbana-Šampen (SAD), na čelu sa naučnikom o materijalima profesorom Klausom D. Jandtom, sada su objavljeni u časopisu Advanced Healthcare Materials. Časopis takođe priznaje važnost i potencijal ovog otkrića tako što ga prikazuje na naslovnoj strani aktuelnog broja.

Istraživači su proizveli naslage krvnog proteina fibrinogena na titanijum dioksidu sa kristalografski različito orijentisanim površinama. Površine obloženog materijala tada su bile izložene trombocitima (trombocitima), čija aktivnost, zajedno sa fibrinogenom, igra odlučujuću ulogu u stvaranju krvnih ugrušaka. Značajne razlike u aktivnosti trombocita utvrđene su na površinama materijala različite orijentacije.

„Dok su trombociti veoma aktivni na (001) površinama titanijum oksida i na taj način podstiču zgrušavanje krvi, otkrili smo suprotan efekat na (110) površinama“, kaže dr. učenica Maja Stručinska. „Razlog za to je različito ponašanje fibrinogena na površinama materijala.“

„Mehanizam za ovaj efekat je fizički“, kaže prof. Jandt. „Fibrinogen usvaja specifičan nabor na više hidrofobnoj (110) površini sa niskom površinskom energijom, što zauzvrat ograničava pristup primarnim aminokiselinskim sekvencama koje prepoznaju trombociti, čime se minimizira njihova adhezija. Jandt vidi ogroman potencijal u primeni ovih materijala na srčane zaliske, jer bi trebalo da smanji rizik od stvaranja krvnih ugrušaka i pratećih komplikacija, a samim tim i od koristi onima koji su pogođeni.