U Guajmasu, u zalivu Kalifornija, na dubini od oko 2.600 metara, hidrotermalni izvori ispuštaju superzagrejene, mineralima bogate tečnosti u okolnu tamu. T. gammatolerans se tu nastanjuje, daleko od ljudskih struktura, a kamoli od nuklearnih reaktora.
Hidrotermalno polje Guajmas je područje gde se morsko dno otvara, omogućavajući vulkanskoj toplini i hemiji da prodru u vodu. U ovim uslovima, gde su pritisak i temperatura ekstremni, život je gotovo nemoguć za ljude. Prirodno je da želimo da saznamo kako život uspeva u takvim uslovima.
T. gammatolerans je prvi put otkriven pre nekoliko decenija kada su naučnici koristili podmornicu za prikupljanje uzoraka mikroba sa hidrotermalnog izvora. U laboratoriji, tim pod vođstvom mikrobiologa Edmonda Žoliveta iz Francuskog nacionalnog centra za naučna istraživanja izložio je kulture obogaćene radijaciji od 30.000 greja. Jedna vrsta je nastavila da raste čak i nakon izlaganja toj neverovatnoj dozi.
Ta vrsta se ispostavila kao prethodno neopisani arheon, nazvan T. gammatolerans. On je tiho živeo svoj najbolji život vezan za Guajmas izvore, razvijajući otpornost na opasnost kojoj verovatno nikada ne bi bio izložen.
Iako T. gammatolerans uspeva u ekstremnim uslovima, nije specijalizovan za radijaciju. Ovaj arheon se razvija na temperaturama oko 88 stepeni Celzijusa i hrani se sumpornim jedinjenjima. Pre nego što je tim Žoliveta uveo izvor cezijuma-137, radijacija jednostavno nije bila deo jednadžbe.
Istraživanje iz 2009. godine dodatno je produbilo misteriju genoma T. gammatolerans. Tim pod vođstvom mikrobiologa Fabrisa Konfalonijerija sa Univerziteta u Parizu očekivao je da će pronaći veći deo posvećen zaštiti i popravci, ali nisu našli očigledan višak DNK mehanizama za popravku.
U radu iz 2016. godine, tim hemijskog biologa Žana Bretona sa Univerziteta Grenobl-Alpi istraživao je kako jonizujuća radijacija utiče na T. gammatolerans. Istraživači su izložili kolonije arheona gamma radijaciji iz izvora cezijuma u dozama do 5.000 greja i zabeležili rezultate. Njihovi eksperimenti su pokazali da gamma zraci i dalje oštećuju DNK T. gammatolerans, ali je oksidativno oštećenje izazvano slobodnim radikalima bilo znatno niže od očekivanog.
Iako još uvek ne znamo tačno zašto je T. gammatolerans tako efikasan u ograničavanju i popravljanju oštećenja od radijacije, naučnici sumnjaju da njegovo stanište igra ulogu. Život na hidrotermalnim izvorima znači stalnu izloženost ekstremnoj toplini, hemijskom stresu i reaktivnim molekulima – uslovima koji takođe mogu oštetiti DNK.
Sistemi koji pomažu mikrobu da preživi u ključaloj, bezkisičnoj tami mogu ga takođe zaštititi od jonizujuće radijacije.
