Organski materijal otkriven u fosilima ljuske jajeta mogao bi da otkrije tajne dinosaurusa

Organski materijal otkriven u fosilima ljuske jajeta mogao bi da otkrije tajne dinosaurusa

Napori u istraživanju prošlosti Zemlje često se suočavaju sa izazovima očuvanja materijala koji bi nam mogli pružiti uvid u život koji je postojao milionima godina ranije. Međutim, 2017. godine, istraživači su doživeli neočekivanu radost otkrića dok su istraživali fosilizovanu ljusku jajeta titanosaurusa, drevnog giganta među dinosaurima.

Dr. student paleobiologije na Univerzitetu u Bristolu, svedok je bio uzbuđujućeg trenutka kada je Kirsti Penkman, vodeći istraživač na laboratoriji za racemizaciju aminokiselina na Univerzitetu u Jorku, pročitala podatke sa hromatograma i gotovo skakala od radosti. Instrument je otkrio tragove drevnih aminokiselina u fosilizovanoj ljusci jajeta titanosaurusa, pružajući retku priliku za proučavanje biologije ovih izumrlih divova.

Za naučnike, ovo otkriće predstavlja dragocen ulazak u svet drevnih organizama, budući da je očuvani organski materijal izuzetno retkost u fosilnom zapisu. Aminokiseline, gradivni blokovi proteina, mogu nam pružiti uvid u evoluciju i biologiju ovih drevnih stvorenja na način na koji kosti i fosili ne mogu.

Otkriće je došlo neočekivano, usred napora istraživačkog tima da ispita tvrdnje o očuvanju proteina u kostima dinosaurusa. Iako su ranija istraživanja ukazivala na to da su fosili kontaminirani ili da su izgubili svoj izvorni sastav, ljuska jajeta titanosaurusa ponudila je iznenađujuću izuzetnost u očuvanju aminokiselina.

Uzbuđenje oko ovog otkrića dodatno je pojačalo proučavanje drugih fosilnih ljuski jajeta, ne samo titanosaurusa, već i drugih vrsta dinosaurusa iz Argentine, Španije i Kine. Ovi fosili, koji su datirali iz perioda pre 66 do 86 miliona godina, pružili su dragoceni uvid u biologiju ovih drevnih stvorenja.

Analiza je otkrila da su aminokiseline unutar ljusaka jajeta preživele zahvaljujući kalcifikaciji, procesu koji je omogućio očuvanje ovih organskih ostataka tokom miliona godina. Međutim, očuvanje nije bilo uniformno – neke ljuske su sačuvale aminokiseline bolje od drugih, ali sveukupno otkriće sugeriše da su ovi molekuli bili drevni i originalni.

Značaj ovog otkrića proširuje se na šire razumevanje evolucije i biologije dinosaurusa, pružajući naučnicima jedinstvenu priliku da zaroni dublje u prošlost Zemlje i rekonstruiše život koji je postojao pre milionima godina.

Dakle, dok laboratorijski rad može ponekad biti monoton, ova izuzetna otkrića podsećaju nas na radost otkrivanja u svetu nauke i istraživanja prošlosti naše planete