Nova fosilna buba otkrivena u Africi

Nova fosilna buba otkrivena u Africi

U srcu Bocvane, otkriće u rudniku dijamanata Orapa otkrilo je fosil koji baca svetlo na evolucionu istoriju buba.

Ovaj konkretni primerak je deo stafilinidnih buba, koji datiraju iz perioda krede, pre oko 90 miliona godina. Novo istraživanje, objavljeno u Journal of Entomological Science, opisuje novu vrstu, Paleothius mckaii, i proširuje geografske i vremenske granice našeg razumevanja ovih drevnih stvorenja.

Ovo otkriće, koje je predvodio postdoktorski saradnik Genus-a, dr Sandiso Mnguni i njegov tim, označava prvi zabeleženi fosil stafilinske bube u Africi i posebno na južnoj hemisferi. Ovaj region Bocvane, poznat po svojim bogatim naslagama iz doba krede, postao je ključno mesto za razumevanje biodiverziteta prošlosti, otkrivajući svet u kome su ove bube lutale zajedno sa dinosaurusima.

Paleothius mckaii je nazvan u čast dr Iana Džejmsa Mekeja, zapažene ličnosti u oblasti paleoentomologije, koji je značajno doprineo obrazovanju vodećeg autora, dr Mngunija, za paleoentomologa.

Ova vrsta, iskopana iz jezerskih sedimenata (naslage koje se akumuliraju u jezerskim sredinama), između ostalih karakterističnih karakteristika pokazuje simetrično i izduženo telo, izduženu glavu i naročito dugačke antene. Njegov oštar usnik nalik makazama ukazuje na predatorski način života, koji aktivno lovi plen u leglu lišća koje okružuje kratersko jezero koje je nekada postojalo u ovom regionu.

Rove bube, generalno, poznate su po svom veoma pokretnom načinu života i raznovrsnim preferencijama za stanište, u rasponu od tla i lišća do ivica vode, pa čak i životinjskih gnezda. Grupa stafilinina ilustruje ovu prilagodljivost, sa vrstama koje se nalaze u nizu okruženja širom sveta.

Ove bube igraju ključnu ulogu u kontroli populacija štetočina, razgrađujući organsku materiju i doprinose kruženju hranljivih materija unutar svojih ekosistema. Očuvanje ovog novoopisanog fosila, kao spljoštenog otiska, pruža direktan prozor u široko rasprostranjenu distribuciju stafilininskih buba tokom perioda krede.

Do sada su slični fosili pronađeni na različitim lokacijama kao što su Kina, Rusija, Mjanmar i Engleska, ali dodavanje Bocvane na ovu listu ističe rudnik dijamanata Orapa kao ključno ležište krede u Africi sa bogatom biotom, koja obuhvata različite grupe. biljaka i insekata.

Ovo otkriće nam govori da ove vrste buba nisu bile samo prisutne već su uspevale zajedno sa dinosaurusima i da se nisu mnogo promenile tokom miliona godina. Ova ideja, da neka stvorenja evoluiraju veoma sporo, podržava ono što naučnici nazivaju „punktuiranom evolucijom“ — ideju da se evolucija može desiti u naletima nakon dugih perioda malih promena.

Štaviše, ova buba deli neke porodične osobine sa drugom grupom buba, što sugeriše da su ove grupe povezane još od perioda jure, čak i ranije. Ova buba je trag u dugoj, zamršenoj istoriji života na Zemlji, pokazujući nam koliko su neki oblici života bili međusobno povezani i nepromenjeni tokom vekova i naglašava uspeh buba-rovera u prilagođavanju različitim sredinama bez značajnih promena u njihovoj morfologiji.

Zamršen proces opisivanja nove vrste iz takvih fosila satima detaljnih morfoloških analiza i pod polarizovanim i nepolarizovanim svetlom, omogućavajući istraživačima da pažljivo posmatraju i tumače karakteristike primerka. Ovaj mukotrpan rad često zahteva ponovljena ispitivanja da bi se identifikovale jedinstvene karakteristike koje opravdavaju klasifikaciju nove vrste.

Dr Mnguni komentariše: „Što više posmatrate uzorak, bolje ćete ga razumeti. Možda ćete primetiti detalje koje ste ranije propustili, što će vam pomoći da ga bolje opišete.“

Otkriće Paleothius mckaii obogaćuje naše znanje o biodiverzitetu, biogeografiji i evoluciji stafilininskih buba tokom krede. Ovo istraživanje ne samo da odaje počast zaostavštini dr Mekeja, već i utire put budućim otkrićima u rudniku dijamanata Orapa.

„Postoji još fosilnih buba koje će isti autori opisati iz istog ležišta u bliskoj budućnosti, a ima i mnogo fosilnih insekata koji pripadaju drugim grupama koji takođe čekaju na opis“, napominje dr Mnguni. Ovo obećanje budućeg istraživanja naglašava neiskorišćeni potencijal naslaga Orapa u obogaćivanju našeg razumevanja ekosistema iz krede i evolucionih putanja života insekata na Zemlji.