Termin „superhrana“ se lako prima. Čini se da svakih nekoliko meseci neka nova namirnica dospe u ovu uzvišenu kategoriju.
Bambus, popularan sastojak u mnogim tradicionalnim azijskim kuhinjama, jedan je od najnovijih primera namirnica koje su ušle u kategoriju „super hrana“.
Oznaku superhrane upotrebili su autori recenziranog naučnog rada koji se bavio potencijalnim zdravstvenim koristima bambusa: pravilno pripremljena biljka, kako navode, može doprineti antioksidativnoj aktivnosti, probiotskim efektima i boljoj regulaciji šećera u krvi, piše Nautil.us.
Ali nije jasno šta reč „superhrana“ zapravo znači.
U popularnom diskursu, taj termin se uglavnom odnosi na namirnice koje se povezuju sa prevencijom bolesti ili se smatra da imaju zdravstvene koristi koje prevazilaze osnovnu nutritivnu vrednost.
Međutim, ta reč nema standardnu naučnu ili medicinsku definiciju. Ipak, u decenijama od kada je prvi put uvedena devedesetih godina, lista namirnica na koje se primenjuje narasla je na najmanje 136 biljnih i životinjskih vrsta, prema jednoj novijoj proceni. Sećate li se kelja? Čija semenki? Godži bobica? Kinoe? Teško je ispratiti sve.
Poznata nutricionistkinja sa Univerziteta u Njujorku, zagovornica javnog zdravlja i molekularni biolog Marion Nestle iznela je svoje mišljenje o savremenoj kulturi i zašto je toliko opčinjena idejom superhrane, da li su takve kategorije više štetne nego korisne i kako da izvučemo maksimum iz onoga što jedemo.
Nestle, koja je opširno pisala o štetnosti marketinga hrane, bila je skeptična prema naučnoj vrednosti tog koncepta, ali je priznala da, ako nekim ljudima pomaže da jedu više voća i povrća, ona to podržava.
Zašto toliko ljudi privlači superhrana?
„Ako jedeš ovo, bićeš zdrav.“ Tako je jednostavno: „Bićeš super zdrav“, rekla je.
Na pitanje šta znači superhrana ona je odgovorila da je to marketinški termin. i da ta hrana ima vitamine, minerale, vlakna. Osim toga, voće i povrće ima neku kombinaciju vitamina, minerala i vlakana. Po toj definiciji, svako voće i povrće je superhrana.
Neke namirnice mogu imati više jednog vitamina, ali neke druge mogu imati više nekog drugog vitamina.
Da li kelj ima više vitamina i minerala od, recimo, ajzberg salate?
Ajzberg salata ima više vode, pa je razblaženija. Ali osnovni princip ishrane je raznovrsnost. Pošto različite namirnice imaju različite kombinacije esencijalnih nutrijenata, ako ih kombinuješ, dobijaš sve što ti je potrebno.
Znači nema razloga da stalno upoređujemo mineralni i vitaminski sastav hrane i biramo prema tome?
Ne bih se time bavila. To je gubljenje vremena. Sve imaju vitamine i minerale. Nijedna namirnica nema sve što ti treba u pravoj proporciji. Zato moraš da jedeš više različitih namirnica. Što više, to bolje.
Šta gubimo kada neke namirnice ovako etiketiramo? Koji su rizici?
Ja sam za to da se ljudi podstiču da jedu voće i povrće. Ako je to način, podržavam. Ali to je marketing.
Neki ljudi kažu da je hrana lek. Da li je to korisna fraza?
I to je marketinški termin. Međutim, korisno je za ljude koji ne jedu povrće. Ako ih to podstakne da jedu više voća, povrća i žitarica, ja sam za.
Kada bi postojao savršen tanjir hrane, šta bi bilo na njemu?
Ne postoji savršen tanjir hrane. Hrana treba da se jede raznovrsno. Trebalo bi jesti što više minimalno prerađene hrane.
Nove smernice – jedite pravu hranu, izbegavajte ultra-prerađenu hranu – to je dobar savet.
Koja velika pitanja naučnici još imaju o tome kako naša tela prerađuju hranu?
Glavna istraživanja u ishrani danas bave se preciznom ishranom, odnosno analizom genetskih odgovora pojedinaca na hranu kako bi se dizajnirale savršene dijete prilagođene njihovom genetskom sastavu.
„Ne mislim da je to naročito korisno zato što moraš biti jako bogat da bi to mogao da priuštiš“, rekla je ona i dodala da je zdrava ishrana toliko jednostavna da ju je Majkl Polan sažeo u sedam reči:
„Jedite hranu, ne previše, uglavnom biljnu“, rekao je.
To je suština. Sa tim principima možeš sastaviti beskonačno mnogo različitih dijeta i obroka koji zadovoljavaju nutritivne potrebe i čuvaju zdravlje. Ne treba ti više od toga.
„Ako želiš da znaš pojedinosti o vitaminima i mineralima, u redu, ali ja mislim da je to gubljenje vremena“, rekla je nutricionistkinja.
Kako promeniti način na koji ljudi razmišljaju o hrani?
Treba im olakšati, pojeftiniti i učiniti praktičnijim da jedu zdravu hranu. To je ključno.
Trenutno je prehrambeni sistem podešen tako da prodaje što više najprofitabilnije nezdrave hrane, što većem broju ljudi, što češće i po najvišim cenama koje mogu da naplate.
Vraćajući se na superhranu, zašto pribegavamo takvim etiketama?
Zato što ih volimo. Zbog njih se osećamo dobro. Daju ti izgovor da nešto kupiš:
„Uh, ovo je superhrana. Poješću je i osećaću se bolje“,
Ali nismo oduvek tako proglašavali namirnice.
Ljudi koji su promovisali nar izmislili su taj termin. Priznajem im to. Prvi put sam ga videla u vezi sa sokom od nara. Prodavali su sok od nara.
Čitala sam da je kompanija United Fruit možda započela sve još u Prvom svetskom ratu. U marketinškim materijalima su banane praktično nazivali superhranom. I banane su tada postale izuzetno popularne. Kasnije su neki medicinski časopisi isticali njihove koristi kod celijakije i dijabetesa.
To je bio dobar način da se prodaju banane. Dobar je način da se prodaju nar ili borovnice. Mislim da je to u redu. Ali niko ne bi trebalo da to meša sa naukom.
