Mnogi sportisti nisu u pravu kada je u pitanju ishrana

Mnogi sportisti nisu u pravu kada je u pitanju ishrana

Dok počinje utakmica za državne ženske lige, istraživači ohrabruju timove da bliže pogledaju ishranu sportista, jer nova istraživanja pokazuju da mnogi elitni sportisti ne dobijaju dovoljno energije da zadovolje svoje potrebe u predsezonskim treninzima ili takmičenjima.

Sproveden od strane Univerziteta Južne Australije u partnerstvu sa Fudbalskim klubom Adelaide, istraživači su otkrili da većina sportista ne zna dovoljno o ​​nutritivnim potrebama svojih tela i da je 42% izloženo riziku od niske dostupnosti energije.

Istraživačica UniSA-e i praktičarka dijetetičarka dr Alison Hil kaže da većina australijskih fudbalerki ne dobija dovoljno ugljenih hidrata ili energije za održavanje svojih performansi ili zdravlja.

„Sa pojavom elitnih australijskih fudbalera, moramo bolje da razumemo uticaj ishrane na zdravlje i performanse žena“, kaže dr Hil

„Fudbal po pravilima Australije zahteva visoku aerobnu izdržljivost da bi se pokrile velike udaljenosti tokom igre i anaerobnu snagu da bi se prilagodili čestim naletima napora visokog intenziteta.

„Dijeta je ključni pokretač atletskih performansi. Ali igrači AFLV-a ne troše dovoljno energije da bi se ponašali na svom vrhuncu.“

„Tokom ove studije, manje od 30% sportista je ispunilo preporučene minimalne energetske ciljeve sa još manje ispunjavanja ciljeva ugljenih hidrata, a oba mogu imati zdravstvene implikacije na duži rok.“

Procenjujući promene u unosu ishrane, opterećenju treningom i zdravstvenim parametrima, studija je otkrila da su prosečni dnevni unos energije i ugljenih hidrata kod sportista manji od preporučenih tokom svih sezona treninga i takmičenja.

Podaci o ishrani su prikupljeni korišćenjem trodnevnih izmerenih zapisa o hrani u neuzastopnim danima u nedelji, uključujući dva treninga radnim danima i jedan dan vikendom bez treninga. Prosečan unos ugljenih hidrata kod igrača bio je najveći na početku predsezone (3,6 g/kg/dan), smanjivao se tokom predsezone (na 3,1 g/dan) i ostao nizak tokom takmičenja (3,2 g/dan).

„Utvrđivanjem da li elitni sportisti ispunjavaju svoje potrebe u ishrani ili ne, možemo da radimo sa njima da bismo optimizovali njihov energetski unos i zdravlje.

Dr Hil kaže da bi zdravstveni radnici koji rade sa AFLV sportistima trebalo da redovno prate njihovu ishranu tokom sezone treninga i takmičenja.

„Da bi nastupili na elitnom nivou, sportisti moraju da napajaju svoja tela kako bi odgovarali njihovoj energiji“, kaže dr Hil.

„Sportisti treba da traže savete o ishrani i planiranju ishrane od sportskih dijetetičara kako bi mogli da zadovolje svoje potrebe za energijom i ugljenim hidratima za optimalne performanse i zdravlje.

„Važno je da sportski dijetetičari moraju da identifikuju suboptimalne unose ishrane i povezane fiziološke uticaje kako bi se oni što pre rešili. Takođe bi trebalo da edukuju sportiste o njihovim potrebama u ishrani i da obezbede igračima lak pristup profesionalnoj podršci i informacijama.“