Zoonotski patogeni su organizmi koji mogu inficirati i životinje i ljude. Ljudi su samo još jedan domaćin za patogene. Divlje životinje često se ističu kao izvor bolesti za ljude, jer postoji mnogo više vrsta divljih životinja nego domaćih.
Međutim, čak i ako patogen može inficirati ljude, mora pronaći način da dođe do njih. Ljudi dele više zoonotskih patogena sa domaćim životinjama nego sa divljim, jer domaće životinje žive blizu nas. Patogeni imaju dodatnu prednost ako mogu inficirati ljubimca.
U našim nedavno objavljenim istraživanjima, prikupili smo podatke iz više od 400 studija kako bismo istražili kako način života mačaka utiče na verovatnoću nošenja patogena koji mogu inficirati ljude. U ovoj analizi otkriveno je skoro 100 patogena u mačkama koji se smatraju zoonotskim.
Otkrili smo da mačke koje se kreću napolju imaju tri do pet puta veću verovatnoću nošenja zoonotskog patogena u poređenju sa mačkama koje su isključivo unutra. Još iznenađujuće, mačke koje su imale pristup napolju imale su slične šanse da nose barem jedan zoonotski patogen kao i divlje mačke.
Ovi rizici postaju ozbiljan problem jer mačke koje se slobodno kreću blisko komuniciraju sa ljudima, divljim životinjama i drugim domaćim životinjama. U studijama koje smo pregledali, oko 60 procenata domaćih mačaka imalo je nesupervisovan pristup napolju; u nekim regionima, taj procenat je premašio 90 procenata.
Mačke koje se kreću napolju love, komuniciraju sa divljim životinjama ili drugim domaćim životinjama i kreću se kroz zagađena okruženja. Istraživanja sugerišu da vlasnici mačaka mogu potceniti koliko mačke love, što može značiti da mnogi ulovi i kontakti sa životinjama ostaju neprimećeni.
