Eksperimenti su sprovedeni na miševima koji su bili injektirani hormonom stresa kako bi se stvorilo ponašanje slično depresiji. Istraživači priznaju da ovo ne odražava potpuno ljudsku depresiju, a nastavljaju se rasprave o vezi između hormona stresa i depresije. U studiji su istraživači postavili minijaturna kontaktna sočiva na miševe sa oštećenim fotoreceptorima, jer bi normalna vizuelna aktivnost ometala električne signale.
Tehnika, kako je testirana, ne bi funkcionisala kod životinja ili ljudi sa zdravim mrežnjačama. Postoje i drugi razlozi za oprez, jer ljudska oka neprekidno prilagođavaju fokus menjajući oblik sočiva, što miševi ne rade na isti način. Ovaj pokret bi mogao ometati signale isporučene kroz kontaktno sočivo postavljeno na rožnjaču.
Tehnologija se suočava i sa praktičnim izazovima. Pametna sočiva zahtevaju pažljivo postavljanje kako bi se izbeglo oštećenje rožnjače i moraju se održavati čistima kako bi se smanjio rizik od infekcije. Bilo koji medicinski podaci koje prikupe takođe bi zahtevali jake zaštitne mere.
Proizvodnja sočiva je veoma skupa, a istraživači napominju da tehnologija još nije komercijalno isplativa na velikoj skali. Nedavna analiza je istakla poteškoće u proizvodnji pametnih kontaktnih sočiva. Depresija se takođe teško modeluje u laboratorijskim životinjama, jer simptomi, uzroci i težina variraju među pacijentima, što otežava direktna poređenja.
Iako su rezultati malog eksperimenta na miševima sa oštećenim vidom daleko od tretmana koji bi se mogao koristiti kod ljudi, ideja o lečenju depresije pomoću pametnih kontaktnih sočiva je intrigantna. Ovaj rani rad dodaje kreativnu novu nit u širu potragu za novim tretmanima za depresiju.
