Istraživači posmatraju svetlost tokom fenomena „imaginarno vreme“

Istraživači posmatraju svetlost tokom fenomena „imaginarno vreme“

Istraživači su otkrili kako svetlost reaguje tokom fenomena poznatog kao imaginarno vreme. Eksperiment je pokazao kako mikrotalasna radijacija deluje unutar kablova. Ova otkrića mogu značajno doprineti razumevanju svetlosti i njenog ponašanja.

U prvom eksperimentu ovog tipa, istraživači su iz Univerziteta Merilend, Isabella Đovaneli i Stiven Anlage, otkrili kako svetlost prolazi kroz materijale kada se suočava sa imaginarnim vremenom. Kada svetlost prolazi kroz gotovo bilo koji transparentni materijal, elektromagnetna polja koja čine atomsku strukturu dodaju značajno vreme svakom fotonu. Ova kašnjenja mogu otkriti mnogo o tome kako svetlost raspršuje, pružajući detalje o materijalu kroz koji fotoni prolaze.

Do sada, jedan trik teoretičara za merenje putanje svetlosti – pozivanje na imaginarno vreme – nije bio potpuno shvaćen u praktičnom smislu. Njihov rad takođe pokazuje kako imaginarni brojevi mogu opisati veoma realan i merljiv proces. Iako su imaginarni brojevi matematički korisni alati za rešavanje jednačina koje opisuju fizičke fenomene, oni su takođe apstraktni, poput kvadratnog korena negativnog broja.

U eksperimentu, svetlosni talasi su se kretali kroz materijal, a imaginarni brojevi su pomogli u rešavanju kašnjenja u prenosu. Međutim, tačna ponašanja odgovorna za njihovu ulogu nikada nisu sistematski ispitivana u eksperimentima. Tehnički, pojedinačni fotoni svetlosti mogu se kretati samo konstantnom brzinom, ali interakcije sa okruženjem mogu odložiti putanju talasa na složene načine.

Ovo znači da talas svetlosti može biti negativan, tehnički se krećući brže od svojih pojedinačnih fotona. Pozitivne i negativne vrednosti – stvarne i imaginarne – mogu oslikati sliku uslova saobraćaja fotona unutar materijala. Aparat eksperimenta se sastojao od para koaksijalnih kablova povezanih u krug, predstavljajući jednostavnu i dobro shvaćenu mrežu puteva za prolazak mikrotalasne svetlosti.

Istraživači su koristili savremene osciloskope koji su mogli detektovati izuzetno male promene u frekvenciji. Proučavajući talase i mereći efekte, Đovaneli i Anlage su mogli da razjasne kako se obrasci talasa unutar svakog impulsa menjaju u odnosu na vrednosti predviđene stvarnim i imaginarnim komponentama njihovih jednačina.

„Ovo je kao skriveni stepen slobode koji su ljudi ignorisali,“ objasnio je Anlage. „Mislim da smo to izneli i dali mu fizičko značenje.“