Pre 415 miliona godina, kada je život na kopnu tek počinjao, na Zemlji nije bilo drugih sisavaca, ali su postojali ogromni škorpioni. Praearcturus gigas, koji je mogao da dostigne dužinu od više od jednog metra, predstavlja fascinantan deo evolucije. Fosili ove vrste prvi put su otkriveni 1870. godine, ali je identitet dugo bio predmet rasprave.
Novi pristupi istraživanju, uključujući napredne tehnike snimanja, omogućili su naučnicima da razjasne ovu dilemu. Istraživači su potvrdili da je Praearcturus bio ogroman škorpion, što nam pomaže da bolje razumemo ranu istoriju života na kopnu. U to vreme, Zemlja je bila prekrivena malim biljkama i gljivama, a životinje su se tek počele pojavljivati iz okeana.
Vođa istraživanja, paleontolog Riči Hauard, ističe da je ova vrsta mogla da naraste zbog nedostatka velikih predatora. Analiza je uključivala nove tehnike, kao što su kamere lucida i skeniranje kompjuterizovanom tomografijom, kao i poređenja sa fosilima iz drugih lokaliteta u Velikoj Britaniji.
Procene istraživača sugerišu da su pinceti Praearcturus gigas bili dugi 16 centimetara, što ih čini dužim od tela mnogih savremenih škorpiona. Takođe su identifikovali reljefne površine na njegovim udovima, koje su verovatno korišćene za proizvodnju zvukova.
Iako je bio jedan od najstrašnijih predatora iznad površine vode, dokazi sugerišu da je ovaj škorpion provodio vreme i u vodi. Fosili pronađeni u Velsu pokazuju da su imali strukture slične epimerama, koje se mogu naći kod jastoga i rakova.
Život na kopnu bio je znatno drugačiji za druge velike člankonošce koja su se pojavila kasnije. Istraživači sugerišu da je Praearcturus mogao preživeti još 40 miliona godina nakon perioda iz kojeg potiču fosili, pre nego što je nestao sa Zemlje. Dalja istraživanja će pomoći u razumevanju evolucije različitih vrsta, uključujući škorpione koji danas žive na Zemlji.
