Amfetamini su se posebno istakli. Ove droge su potentni i zavisnički stimulansi centralnog nervnog sistema koji ponekad nose ulične nazive poput ‘met’ ili ‘led’. Kombinovanjem podataka iz osam prethodnih studija, Ritson i saradnici su otkrili da upotreba amfetamina više nego udvostručuje rizik od udarca kod odraslih u svim starosnim grupama.
Za osobe mlađe od 55 godina, rizik se gotovo utrostručuje. Kada se uzmu u obzir sve starosne grupe, rekreativna upotreba amfetamina povećava rizik od ishemijskog udara za 137 procenata, dok rizik od hemoragijskog udara raste za 183 procenata. To ne znači da će neko ko koristi amfetamine sigurno doživeti udar, ali njihov rizik može biti skoro tri puta veći od onih koji ih ne koriste.
Rizik od upotrebe kokaina nije mnogo zaostajao. Ova droga je pokazala jednu od najjačih negativnih zdravstvenih povezanosti, skoro udvostručujući rizik od bilo kakvog udara, a posebno hemoragijskog. U pratećoj genetskoj analizi, dodatni dokazi su pokazali da je poremećaj upotrebe kokaina uzročno povezan sa kardioemboličkim udarima i intrakerebralnim hemoragijama.
U poređenju sa amfetaminima, rizik od udarca povezan sa kanabisom je bio znatno niži, ali i dalje značajan. Iako su prethodne studije o kanabisu i vaskularnim bolestima, poput udara, bile kontradiktorne, trenutna analiza sugeriše da upotreba kanabisa pretežno povećava rizik od ishemijskog udara. Istraživači su otkrili da rekreativna upotreba kanabisa povećava rizik od udarca za 16 procenata, a za ishemijski udar za 39 procenata.
U onima mlađim od 55 godina, rizik od udarca raste za 14 procenata uz upotrebu kanabisa. Zanimljivo je da analiza nije pronašla dokaze da je rekreativna upotreba opioida povezana sa povećanim rizikom od udarca. „Upotreba ilegalnih droga je rizik od udarca koji se može sprečiti,“ izjavila je Ritson.
Studije do sada ukazuju da su šanse za nastanak udara pogoršane jakom upotrebom alkohola, kao i rekreativnim korišćenjem droga poput amfetamina, kokaina ili heroina. Ipak, relativni rizik se znatno razlikuje od pojedinca do pojedinca, na osnovu godina korišćenja, količine upotrebe, starosti, pola, ishrane, genetike, okruženja i socioekonomskog statusa.
„Ovi nalazi nam daju jače dokaze za vođenje budućih istraživanja i strategija javnog zdravlja,“ kaže Ritson. Ipak, istraživački tim upozorava da se mnoge od osnovnih studija oslanjaju na samoprocenjivanje upotrebe droga, što može zbuniti rezultate. Potrebna su dalja istraživanja kako bi se razjasnili svi ovi kontradiktorni faktori i utvrdilo šta zapravo pokreće povećani rizik od udarca.
