Studija otkriva da je COVID-19 imao veći uticaj na očekivani životni vek nego što se ranije verovalo

Studija otkriva da je COVID-19 imao veći uticaj na očekivani životni vek nego što se ranije verovalo

Nova studija objavljena u The Lancet otkriva nikada ranije viđene detalje o zapanjujuće visokoj smrtnosti od pandemije COVID-19 unutar i među zemljama. Mesta kao što su Meksiko Siti, Peru i Bolivija imala su neke od najvećih padova očekivanog životnog veka od 2019. do 2021. godine.

Istraživanje, koje predstavlja ažurirane procene iz Globalne studije o teretu bolesti (GBD) 2021, pruža najsveobuhvatniji pogled na posledice pandemije na ljudsko zdravlje do sada, ukazujući da je globalni životni vek opao za 1,6 godina od 2019. do 2021. preokret od prošlih povećanja.

Među ostalim ključnim nalazima GBD-a, smrtnost dece nastavila je da opada usred pandemije COVID-19, sa pola miliona manje smrtnih slučajeva među decom mlađom od 5 godina u 2021. u poređenju sa 2019. Stope mortaliteta među decom mlađom od 5 godina smanjene su za 7% od 2019. do 2021. .

„Za odrasle širom sveta, pandemija COVID-19 imala je veći uticaj od bilo kog događaja viđenog u poslednjih pola veka, uključujući sukobe i prirodne katastrofe“, kaže koautor dr Ostin E. Šumaher, vd docenta zdravstvene metrike nauke na Institutu za zdravstvene metrike i evaluaciju (IHME) na Univerzitetu u Vašingtonu.

„Očekivani životni vek se smanjio u 84% zemalja i teritorija tokom ove pandemije, pokazujući razorne potencijalne uticaje novih patogena.

Istraživači iz IHME-a su identifikovali visok mortalitet tokom pandemije COVID-19 na mestima koja su ranije bila manje prepoznata i/ili prijavljena. Na primer, studija otkriva da su zemlje kao što su Jordan i Nikaragva imale visoku smrtnost zbog pandemije COVID-19, nakon što se uzme u obzir starost stanovništva, što nije bilo očigledno u prethodnim procenama viška smrtnosti za sve uzraste.

Analizirajući podnacionalne lokacije koje ranije nisu istražene, južnoafričke provincije Kvazulu-Natal i Limpopo imale su među najvišim stopama viška smrtnosti prilagođene starosti i najveći pad očekivanog životnog veka tokom pandemije u svetu. Nasuprot tome, mesta sa nekim od najnižih viška mortaliteta prilagođenih starosti od pandemije tokom ovog perioda su Barbados, Novi Zeland i Antigva i Barbuda.

Tokom pandemije COVID-19, smrtnost među starijim ljudima širom sveta porasla je na načine koji nisu primećeni u prethodnih 70 godina. Iako je pandemija bila razorna, ubila je oko 16 miliona ljudi širom sveta 2020. i 2021. zajedno, nije u potpunosti izbrisala istorijski napredak – očekivani životni vek pri rođenju porastao je za skoro 23 godine između 1950. i 2021.

GBD 2021 analizira prošle i sadašnje demografske trendove na globalnom, regionalnom, nacionalnom i podnacionalnom nivou. Studija pruža globalno uporedive mere viška mortaliteta i jedna je od prvih studija koja je u potpunosti procenila demografske trendove u kontekstu prve dve godine pandemije COVID-19.

Prilikom procene viška smrtnih slučajeva usled pandemije, autori su uzeli u obzir smrti od virusa koji izaziva COVID-19, SARS-CoV-2, kao i smrti povezane sa indirektnim efektima pandemije, kao što je kašnjenje u traženju zdravstvene zaštite.

Koristeći inovativne metode za merenje mortaliteta, viška mortaliteta od pandemije COVID-19, očekivanog životnog veka i populacije, autori studije procenjuju da je pandemija izazvala skok globalne smrtnosti među ljudima starijim od 15 godina, porastom za 22% za muškarce i 17% za žene od 2019. do 2021. godine.

GBD 2021 prevazilazi procenu uticaja prve dve godine pandemije COVID-19. Kako napominju autori, on takođe nudi „implikacije za budućnost zdravstvenih sistema, ekonomija i društava i… dragocenu osnovu za evaluaciju, razvoj i primenu politike širom sveta“.

GBD 2021 ukazuje da su, uprkos ranim upozorenjima da bi COVID-19 mogao da ugrozi uspehe koje je svet postigao u spasavanju života dece, ova poboljšanja nastavljena tokom pandemije, iako sporijim tempom. Ipak, i dalje postoje velike razlike u mortalitetu dece između regiona. 2021. godine, jedno od četvrto umrle dece širom sveta živelo je u Južnoj Aziji, dok je dvoje od četvrto umrle dece živelo u podsaharskoj Africi.

„Naša studija sugeriše da smo, čak i nakon što smo sagledali užasne gubitke života koje je svet doživeo zbog pandemije, napravili neverovatan napredak tokom 72 godine od 1950. godine, pri čemu smrtnost dece nastavlja da opada u celom svetu“, rekao je prvi autor dr. Hmve Hmve Kiu, vanredni profesor zdravstvenih metričkih nauka na IHME na Univerzitetu u Vašingtonu.

„Sada, nastavak izgradnje na našim uspesima, dok se pripremamo za sledeću pandemiju i bavimo se ogromnim disparitetima u zdravlju među zemljama, trebalo bi da bude naš najveći fokus.

Studija GBD 2021 takođe je procenila trendove stanovništva. Počevši od 2017. godine, stopa rasta globalne populacije počela je da opada nakon godina stagnacije. Zatim, tokom pandemije COVID-19, ovi padovi su se ubrzali. Od 2021. godine, 56 zemalja je dostiglo vrhunac stanovništva.

Sada, ove zemlje vide da se njihovo stanovništvo smanjuje. Međutim, nastavljen je brzi rast stanovništva u mnogim zemljama sa nižim prihodima. Pored toga, stanovništvo širom sveta stari. Između 2000. i 2021. godine, broj ljudi koji su imali 65 i više godina rastao je brže od broja ljudi mlađih od 15 godina u 188 zemalja i teritorija.

„Usporavanje rasta stanovništva i starenje stanovništva, zajedno sa koncentracijom budućeg rasta stanovništva koji se prebacuje na siromašnije lokacije sa lošijim zdravstvenim ishodima, dovešće do neviđenih društvenih, ekonomskih i političkih izazova, kao što je nedostatak radne snage u oblastima u kojima se mlađa populacija smanjuje i resursi oskudica na mestima gde se broj populacije nastavlja brzo širiti“, kaže dr Šumaher.

„Ovo je vredno ponoviti, jer će ova pitanja zahtevati značajno promišljanje politike u pogođenim regionima. Kao jedan primer, nacije širom sveta će morati da sarađuju na dobrovoljnoj emigraciji, za šta je jedan izvor korisnih smernica Globalni dogovor UN za Sigurna, uredna i redovna migracija.“