Dan mladosti bio je značajan praznik u bivšoj Jugoslaviji, obeležavan od 1945. do 1988. godine. Ovaj događaj je uključivao razne priredbe i slete, a štafeta mladosti bila je njen glavni simbol. Proslava je završena 1989. godine, kada je ukinuta tradicionalna svečanost.
Dan mladosti je bio opštenarodni omladinski praznik u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, koji se obeležavao svake godine 25. maja. Ovaj datum je bio povezan sa rođendanom Josipa Broza Tita, koji je rođen 7. maja, ali je proslavu održavao na dan mladosti. Prva proslava ovog praznika održana je 1945. godine, a poslednja 1989. godine.
Štafeta mladosti, koja je bila glavni simbol ovog praznika, nosila se kroz celu Jugoslaviju i predavana Titu na masovnim sletovima. Ova tradicija započela je 1957. godine, a štafeta se nosila iz različitih mesta i republika, dočekivana sa oduševljenjem u svim gradovima. U prvom periodu postojale su više štafeta, ali je od 1957. godine nošena samo jedna.
Nošenje štafete ukinuto je 1988. godine, a poslednji slet na stadionu JNA održan je 1989. godine. Savezna konferencija SSO Jugoslavije tada je usvojila novu koncepciju proslave, čime je ukinuta tradicionalna svečanost. Štafete su se pravile od različitih materijala, a svaka je imala jedinstven dizajn.
U vreme dok je štafeta putovala, mediji su pratili njen put, omogućavajući narodu da bude informisan o njenoj lokaciji. Slogan „Mi smo Titovi i Tito je naš!“ bio je centralni moto svakog Dana mladosti. Nakon Titove smrti, štafetu su preuzeli predsednici Saveza socijalističke omladine Jugoslavije.
Prva štafeta, poznata kao Plava knjiga, poneta je 1945. godine iz Kragujevca, dok je prva prava Štafeta mladosti Titu predana 1957. godine. Ova tradicija seže u period između dva svetska rata, kada su formirana Sokolska društva, koja su takođe nosila štafete na svojim svečanostima. Najpoznatija sokolska štafeta nošena je 1935. godine, prilikom prenosa plamena na grob kralja Aleksandra Prvog.
