Obeležava se decenija od tragične helikopterske nesreće u Surčinu, gde je poginulo sedmoro ljudi. Pripadnici jedinice svake godine dolaze na mesto nesreće kako bi odali počast svojim kolegama. Ove godine, prvi put će im se pridružiti i članovi porodica poginulih.
Vazduhoplovni zastavnik u penziji Saša Jovanović, prijatelj pilota Omera Mehića, ističe važnost sećanja na poginule. On naglašava da je poslednjih pet godina sve više ljudi koji dolaze na obeležavanje, kako bi se sprečilo zaboravljanje ovog tragičnog događaja. Ove godine, pored veterana, očekuju se i studenti i srednjoškolci iz Beograda.
Jovanović smatra da je njihova borba nastavak onoga što su njihovi kolege započele. On veruje da istina o nesreći mora biti otkrivena i da će se jednog dana saznati sve što se dogodilo. Njihova posvećenost sećanju na poginule je neupitna, a nadaju se boljim vremenima.
On ukazuje na to da vlast nije pokazala interesovanje za postavljanje spomenika. Jovanović smatra da bi spomenik bio uklonjen istog dana kada bi bio postavljen, jer nema potrebne dozvole. Njihova želja je da se spomenik postavi kada dođu bolja vremena.
Helikopter je postao simbol načina na koji vlast gleda na vojnike Srbije. Jovanović kritikuje odluku da se delovi helikoptera prodaju kao otpad, umesto da budu sačuvani u muzeju. On i drugi veterani su se organizovali kako bi sačuvali deo helikoptera sa državnom zastavom.
Osvrnuo se i na mlade generacije, ističući da žele bolji život u Srbiji. Jovanović veruje da su mladi svesni situacije i da teže promenama. On podržava njihovu želju za boljim uslovima života u Beogradu i drugim gradovima.
Kao treća generacija vojnika u porodici, Jovanović se ponosi svojim doprinosom. On naglašava da je najvažnije što je uspeo da vrati sve vojnike kući. Njegovo iskustvo iz ratova ga čini ponosnim, a ne medalje koje je dobio.
