Istraživanje pokazuje da će Antarktički cirkumpolarni tok usporiti za 20 procenata do 2050. godine. Ovaj tok igra ključnu ulogu u regulaciji klime i očuvanju biodiverziteta. Uslovi se pogoršavaju zbog otapanja leda i klimatskih promena.
Antarktički cirkumpolarni tok, koji se kreće u smeru kazaljke na satu oko Antarktika, najjači je okeanski tok na planeti. Pet puta je jači od Golfske struje i više od 100 puta jači od Amazonske reke. Ovaj tok je deo globalnog okeanskog „transportnog sistema“ koji povezuje Tihi, Atlantski i Indijski okean.
Sistem reguliše klimu Zemlje i prenosi vodu, toplotu i hranljive materije širom sveta. Međutim, svež, hladan vodeni tok iz otapanja antarktičkog leda razređuje slanu vodu okeana, što može poremetiti vitalni okeanski tok. Naša nova istraživanja sugerišu da će Antarktički cirkumpolarni tok biti 20 procenata sporiji do 2050. godine, što će imati dalekosežne posledice za život na Zemlji.
Ovaj tok deluje kao rov oko ledenog kontinenta, pomažući da se topla voda drži podalje i štiti ranjive ledene ploče. Takođe, deluje kao barijera za invazivne vrste, poput južnog bull kelpa, i životinje koje se prevoze na ovim splavovima, šireći ih dok se kreću prema kontinentu. Osim toga, igra značajnu ulogu u regulaciji klime Zemlje.
Za razliku od poznatijih okeanskih tokova, kao što su Golfska struja, Kurošio i Agulhas, Antarktički cirkumpolarni tok nije dovoljno istražen. To je delimično zbog njegove udaljene lokacije, što otežava dobijanje direktnih merenja. Okeanski tokovi reaguju na promene u temperaturi, nivoima soli, obrascima vetra i obimu morskog leda, pa je globalni okeanski transportni sistem ranjiv na klimatske promene.
Prethodna istraživanja sugerisala su da bi jedan vitalni deo ovog transportnog sistema mogao biti na putu ka katastrofalnom kolapsu. Teoretski, zagrevanje vode oko Antarktika trebalo bi da ubrza tok, jer promene gustine i vetrovi oko Antarktika određuju snagu toka. Međutim, dosadašnja posmatranja pokazuju da je snaga toka ostala relativno stabilna u poslednjim decenijama.
Ova stabilnost se održava uprkos otapanju okolnog leda, fenomen koji nije bio u potpunosti istražen u naučnim raspravama. Napredak u modeliranju okeana omogućava detaljniju analizu potencijalnih budućih promena. Koristili smo najbrži superkompjuter i klimatski simulator u Kanberi za proučavanje Antarktičkog cirkumpolarnog toka.
Model, ACCESS-OM2-01, razvijen je od strane australijskih istraživača iz različitih univerziteta kao deo Konsorcijuma za modeliranje okeana i morskog leda u Australiji. Ovaj model hvata karakteristike koje drugi često propuštaju, poput vrtloga, što ga čini preciznijim za procenu kako će se snaga i ponašanje toka menjati dok se svet zagreva. U ovoj budućoj projekciji, hladna, sveža voda iz Antarktika migrira prema severu, ispunjavajući duboki okean dok se kreće.
Ovo uzrokuje velike promene u strukturi gustine okeana, suprotstavljajući se uticaju zagrevanja okeana i dovodeći do ukupnog usporavanja toka za čak 20 procenata do 2050. godine. Posledice slabijeg Antarktičkog cirkumpolarnog toka su duboke i dalekosežne. Kao glavni tok koji cirkuliše hranljive vode oko Antarktika, igra ključnu ulogu u antarktičkom ekosistemu.
Slabljenje toka moglo bi smanjiti biodiverzitet i smanjiti produktivnost ribarstva
