Nedavna studija pokazuje da roditeljska anksioznost u vezi sa matematikom negativno utiče na matematičke veštine njihove dece tokom ranog razvoja. Istraživanje koje su sproveli stručnjaci sa Univerziteta Loughborough i tri italijanska univerziteta pratilo je gotovo 130 dece tokom pet godina.
Studija je procenila matematičku anksioznost roditelja kada su njihova deca imala tri godine, a potom pratila matematički razvoj tih istih dece od tri do osam godina. Iako istraživanje nije našlo dokaze da deca „usvajaju“ anksioznost svojih roditelja o matematici, otkrilo je značajnu vezu između roditeljske anksioznosti i lošijih veština brojanja kod dece.
Dr. Kinga Morsanii, stručnjakinja za matematičku spoznaju na Univerzitetu Loughborough, ističe da roditelji koji su osećali anksioznost u vezi sa matematikom imali su decu sa slabijim matematičkim veštinama u ranim godinama. Efekti ove anksioznosti nastavili su se i kada su deca postajala starija, sa nižim rezultatima u matematici čak i u osamoj godini života. Ovi rezultati podvlače važnost ranog razvoja matematičkih veština, koji ima dugoročne implikacije na akademski uspeh i životne mogućnosti dece.
Dr. Morsanii ističe da bi roditelji mogli da pomognu svojoj deci tako što bi izbegavali negativne komentare o matematici i promovirali entuzijazam i ohrabrenje. Čak i ako se roditelji ne snalaze sa matematikom, oni mogu igrati ključnu ulogu u razvijanju pozitivnog stava prema ovom predmetu kod svoje dece.
Studija je sprovedena u Italiji, gde je školovanje dece počelo sa šest godina, a istraživači se nadaju da će na osnovu ovih nalaza nastaviti da istražuju ulogu roditelja u ranom matematičkom razvoju i načinima na koje roditeljska anksioznost može biti smanjena.
