Mesec se često doživljava kao mrtva, stajaća svetlost na noćnom nebu, ali nova istraživanja ukazuju na to da su u poslednjih nekoliko miliona godina na njegovoj površini postojale iznenađujuće geološke aktivnosti. Prema nedavnom izveštaju, astronomi su otkrili da su se na mračnoj strani Meseca dogodile tektonske promene koje su se desile tek pre 14 miliona godina, što je prilično „nedavno“ s obzirom na to da je Mesec star oko 4,5 milijarde godina.
Pre otprilike 3 milijarde godina, površina Meseca je bila prekrivena okeanima užarene lave, dok je bio pod velikim geološkim promenama usled udaraca koji su oblikovali njegovu površinu. Vremenom, nakon hlađenja, vulkanska aktivnost je opala, a većina geoloških aktivnosti je prestala. Do tog trenutka, mesečeva površina je postala mirna, sa zabeleženim slojevima lave koji su ostali zamrznuti tokom milionih godina.
Međutim, geolog Jaclin Clark sa Univerziteta Maryland (UMD) objašnjava da je mnogim naučnicima bilo poznato da je većina mesečevih geoloških procesa završena pre više od 3 milijarde godina, no nova otkrića sugerišu da je Mesec bio geološki aktivan i u poslednjih 200 miliona godina.
Naučnici sa UMD-a koriste napredne tehnike mapiranja i modeliranja kako bi otkrili 266 malih grebena na mesečevoj strani koja do sada nisu bila dokumentovana. Grebeni se nalaze u blizini mesečevih maria, što su tamne mrlje na površini koje izgledaju kao okeani, ali su zapravo velike ravnice od vulkanskog bazalta. Naučnici veruju da su maria nastala usled udaraca koji su izazvali topljenje i izbacivanje lave u drevne udarne krtere.
Jedan od ključnih nalaza ove studije je da su neki od grebena nastali od udaraca koji su se desili pre samo 14 miliona godina. Ovi nedavni udarci ukazuju na to da su na Mesecu mogli postojati geološki procesi i u poslednjih nekoliko miliona godina.
Procene koje su napravili Clark i njene kolege sugerišu da su ovi geološki procesi mogli biti aktivni do pre 160 miliona godina. Ove procene su zasnovane na analizi udarnih kratera i grebena, kao i na utvrđivanju starosti zemljišta koje su formirali.
Ove geološke promene se mogu povezivati sa teorijom da se Mesec smanjuje tokom vremena kako se hladi, što može izazvati tektonske promene na njegovoj površini.
Studija pruža nove uvide u geološke procese na Mesecu i otkriva da njegovu površinu možda nije samo zamrznuta, već da su u poslednjem periodu postojale aktivnosti koje mogu ukazivati na to da Mesec još uvek nije potpuno mrtav. Ova otkrića otvaraju nove mogućnosti za istraživanje i potiču dalju raspravu među naučnicima o tome kako geološke promene mogu trajati čak i na planetama koje se čine „mrtvima“ na prvi pogled.
Na osnovu novih podataka, naučnici sada moraju da istraže mogućnost da Mesec nije toliko miran kao što se ranije mislilo, što može imati uticaj na naše razumevanje lunarnih i planetarnih procesa.
