Mnogi roditelji nesvesno usmeravaju svoju decu prema sopstvenim željama, što može imati dugoročne posledice. Ovaj stil roditeljstva može uticati na emocionalno zdravlje deteta, jer roditelji često misle više o svojim osećanjima nego o potrebama dece. Stručnjaci upozoravaju na važnost samosvesti u roditeljstvu.
Roditelji često nesvesno prisiljavaju decu da se upišu u aktivnosti koje ih ne zanimaju, kao što je fudbal, kako bi se uklopili u društvo. Ovakvo ponašanje može biti rezultat pritiska koji osećaju od drugih roditelja ili želje da očuvaju sopstvenu sliku. U takvim situacijama, roditelji reaguju besno na loše ocene, brinući se šta će drugi misliti o njihovom detetu.
Iako ovo nije specifičan stil roditeljstva, takvo ponašanje se često javlja kada roditelj oseća potrebu da kontroliše situaciju. Fokusiranje na sopstvene potrebe može negativno uticati na emocionalno zdravlje deteta, jer roditelj više razmišlja o svojim osećanjima nego o potrebama svog deteta.
Terapeutkinja Šeril Groskopf objašnjava da „ego roditeljstvo“ podrazumeva donošenje odluka na osnovu ličnih potreba, a ne na osnovu podrške razvoju deteta. Ovaj pristup može dovesti do situacija u kojima roditelj odbija da odustane od svađe ili primorava dete na aktivnosti koje mu nisu zanimljive.
Dr Karolina Fenkel, stručnjakinja za mentalno zdravlje adolescenata, upozorava na dugoročne posledice „ego roditeljstva“. Roditelji mogu nesvesno naučiti decu da njihova ljubav zavisi od određenih uslova, što može dovesti do ozbiljnih problema kao što su anksioznost i nisko samopouzdanje.
Dr Fenkel preporučuje da roditelji prepoznaju trenutke kada reaguju iz ega i preispitaju svoje postupke. Samosvest je ključna za promenu roditeljskog pristupa, a roditelji bi trebali slušati svoju decu i potvrditi njihova osećanja.
Priznavanje sopstvenih grešaka može pomoći u izgradnji zdravijeg emocionalnog okruženja. Oslobađanje od ega i prihvatanje poniznosti omogućava stvaranje prave veze sa detetom, umesto kontrole.
