Podaci pokazuju da bi kardiometabolički rizik od većeg BMI mogao biti potcenjen kod viših populacija širom sveta

Podaci pokazuju da bi kardiometabolički rizik od većeg BMI mogao biti potcenjen kod viših populacija širom sveta

Od 1990. godine, prevalencija gojaznosti među decom i adolescentima (određena indeksom telesne mase, BMI) se povećala četiri puta, a stope gojaznosti među odraslima su se više nego udvostručile.

Čvrsto se pretpostavlja da će ova dinamika u epidemiji gojaznosti takođe povećati rizik od bolesti povezanih sa BMI, posebno kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2.

Istraživači DZD-a Norbert Stefan, Matthias Schulze i kolege su pretpostavili da bi povećanje visine koje se dogodilo u većini zemalja širom sveta tokom poslednjih decenija, moglo uticati na ovaj kardiometabolički rizik povezan sa BMI.

U njihovom istraživačkom članku pod naslovom „Uticaj višeg BMI na kardiometabolički rizik: da li je visina važna?“ i objavljeni u časopisu The Lancet Diabetes & Endocrinology, oni pružaju nove podatke koji pokazuju da je povećanje BMI masne mase i rizik od dijabetesa tipa 2 povećan kod viših ljudi. Na osnovu svojih nalaza, oni pretpostavljaju da bi kardiometabolički rizik od većeg BMI mogao biti potcenjen u višim odraslim populacijama širom sveta.

Vezano za Svetski dan gojaznosti 2024. (4. mart), The Lancet je objavio studiju koju je sprovela Saradnja za faktore rizika NCD (NCD-RisC), u saradnji sa Svetskom zdravstvenom organizacijom (SZO), izveštavajući o merenjima težine i visine 222 miliona ljudi. u 200 zemalja i teritorija.

U toj studiji, BMI, izračunat iz merenja težine i visine, korišćen je da se istraži kako su se gojaznost i nedovoljna težina promenili širom sveta od 1990. do 2022. Otkrili su da preko milijardu ljudi širom sveta trenutno živi sa gojaznošću (definisano kao BMI ≥30 kg /m 2 kod odraslih).

Uzimajući u obzir veoma visok teret bolesti povezan sa visokim BMI (npr. 2015. 4 miliona smrtnih slučajeva, što predstavlja 7,1% svih smrtnih slučajeva; kardiovaskularne bolesti su bile vodeći uzrok, a dijabetes drugi vodeći uzrok smrti povezan sa visokim BMI), povećanje Bolesti povezane sa BMI se očekuju od 1990. do 2022. godine.

Međutim, Norbert Stefan (Helmholc Minhen i Univerzitet u Tibingenu), Matijas Šulce (Nemački institut za ljudsku ishranu Potsdam-Rebrike) i kolege, koji su proučavali uticaj visine na rizik od kardiometaboličkih bolesti, tvrde da bi takvi proračuni trebali uzeti u obzir drugi važni sekularni trendovi u antropometriji, posebno visina, koji mogu uticati na tumačenje BMI kao mere telesne debljine.

Stefan navodi: „BMI je samo aproksimacija masne mase i BMI nije nužno nezavisan od visine. Važno je da je od 1985. do 2020. srednja visina kod dece i adolescenata porasla u većini zemalja širom sveta.“

Šulce dodaje: „Kod adolescenata i mladih odraslih, umereno do veliko povećanje visine uz mala ili nikakvo povećanje BMI uočeno od 1985. do 2019. u nekim zemljama smatra se zdravom putanjom. Međutim, nije poznato da li povećana visina potencijalno menja smisao BMI kao mera telesne masnoće i kardiometaboličkog rizika.“

Analizirajući podatke od 972 ispitanika koji su učestvovali u Tubingen Diabetes Famili Studi, autori su otkrili da je pozitivna veza između BMI i precizno izmerene ukupne telesne mase jača sa povećanjem visine, i kod žena i kod muškaraca. Na ovaj odnos nije uticala starost ili zapremina skeleta gornjeg i donjeg dela tela.

Zatim su autori analizirali podatke od 25.393 učesnika Evropske prospektivne istrage o raku i ishrani (EPIC)-Potsdam. Otkrili su da se koeficijent opasnosti, prilagođen za zbunjujuće faktore odabrane na osnovu uzročnog modela, za razliku u BMI za 5 kg/m 2 za dijabetes tipa 2 postepeno povećavao sa 1,58 (95% CI 1,12–2,23) na najnižoj visini kategorija (≤150 cm) do 2,85 (95% CI 2,37–3,42) u kategoriji najviše visine (>180 cm).

Autori zaključuju iz svojih nalaza da BMI bolje odražava masnu masu i, samim tim, kardiometabolički rizik kod viših u poređenju sa nižim ljudima. Oni takođe pretpostavljaju da se, za sličan BMI, sadašnje odrasle osobe mogu suočiti sa većim zdravstvenim opterećenjem povezanim sa BMI u poređenju sa istorijskim populacijama, jer su u proseku viši.

Stoga je važno uzeti u obzir povećanje visine tokom poslednjih decenija kako bi se bolje procenio teret kardiometaboličkih bolesti povezan sa gojaznošću u budućnosti.