Slonovi imaju imena jedni za druge kao i ljudi, pokazuje nova studija

Slonovi imaju imena jedni za druge kao i ljudi, pokazuje nova studija

Naučnici sa Državnog univerziteta u Koloradu nazvali su slonove njihovim imenima, a slonovi su uzvratili. Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Prirodna ekologija i evolucija, divlji afrički slonovi obraćaju se jedni drugima pozivima sličnim imenima, što je retka sposobnost među neljudskim životinjama.

Istraživači iz CSU, Save the Elephants i ElephantVoices koristili su mašinsko učenje da bi potvrdili da pozivi slona sadrže komponentu nalik imenu koja identifikuje nameravanog primaoca, ponašanje za koje su sumnjali na osnovu posmatranja. Kada su istraživači reprodukovali snimljene pozive, slonovi su odgovorili potvrdno na pozive koji su im bili upućeni tako što su ih uzvratili ili prišli govorniku. Pozivi namenjeni drugim slonovima dobili su manje reakcije.

„Delfini i papagaji zovu jedni druge ‘imenom’ imitirajući poziv za potpis primaoca,” rekao je glavni autor Majkl Pardo, koji je vodio studiju kao postdoktorski istraživač NSF-a u CSU i Save the Elephants, istraživačkoj i konzervatorskoj organizaciji sa sedištem u Kenija.

„Nasuprot tome, naši podaci sugerišu da se slonovi ne oslanjaju na imitaciju poziva primaoca da se obraćaju jedni drugima, što je sličnije načinu na koji funkcionišu ljudska imena.“

Sposobnost učenja da proizvodi nove zvukove je neuobičajena među životinjama, ali neophodna za identifikaciju pojedinaca po imenu. Proizvoljna komunikacija—gde zvuk predstavlja ideju, ali je ne imitira—uveliko proširuje sposobnost komunikacije i smatra se kognitivnom veštinom sledećeg nivoa.

„Kada bismo sve što bismo mogli da uradimo bilo da pravimo zvukove koji su zvučali kao ono o čemu smo pričali, to bi uveliko ograničilo našu sposobnost komunikacije“, rekao je koautor Džordž Vitemajer, profesor na Vorner koledžu prirodnih resursa CSU i predsednik naučnog odbora Save the Elephants.

Vitemajer je rekao da upotreba proizvoljnih vokalnih oznaka ukazuje na to da slonovi mogu biti sposobni za apstraktno mišljenje.

Ono što je u imenu?

Evolucija slona i čoveka su se razišli pre desetina miliona godina, ali obe vrste su društveno složene i veoma komunikativne. Slonovi funkcionišu unutar porodičnih jedinica, društvenih grupa i veće strukture klana, slično složenim društvenim mrežama koje ljudi održavaju.

Slične potrebe su verovatno dovele do razvoja proizvoljnog vokalnog označavanja – imenovanja drugih pojedinaca sa apstraktnim zvucima – kod obe vrste, predložili su istraživači.

„Verovatno je to slučaj kada imamo slične pritiske, uglavnom zbog složenih društvenih interakcija“, rekao je Vitemajer. „To je jedna od uzbudljivih stvari u ovoj studiji, ona nam daje uvid u moguće pokretače zašto smo razvili ove sposobnosti.“

Slonovi su pričljivi, komuniciraju jedni sa drugima glasovno pored vida, mirisa i dodira. Njihovi pozivi prenose mnogo informacija, uključujući identitet pozivaoca, godine, pol, emocionalno stanje i kontekst ponašanja.

Vokalizacije — od trube do tihog tutnjanja njihovih glasnih žica — obuhvataju širok spektar frekvencija, uključujući infrazvučne zvukove ispod dometa ljudskog uha. Slonovi mogu koordinirati grupne pokrete na velikim udaljenostima koristeći ove pozive.

Kurt Fristrup, naučnik na Fakultetu inženjerskih nauka Valter Scott, Jr., CSU, razvio je novu tehniku obrade signala za otkrivanje suptilnih razlika u strukturi poziva, a Fristrup i Pardo su obučili model mašinskog učenja da ispravno identifikuju kojem slonu je poziv upućen. da se zasniva samo na svojim akustičnim karakteristikama.

„Naš nalaz da slonovi ne oponašaju samo zvuk povezan sa osobom koju zovu bio je najintrigantniji“, rekao je Fristrup. „Kapacitet da se koriste proizvoljne zvučne oznake za druge pojedince sugeriše da druge vrste oznaka ili deskriptora mogu postojati u pozivima slona.

Slonovi su izražajne životinje, rekao je Vitemajer, a njihove reakcije su lako čitljive onima koji ih poznaju. Kada su istraživači reprodukovali uzorke, slonovi su reagovali „energično” i pozitivno na snimke svojih prijatelja i članova porodice koji su ih dozivali, ali nisu reagovali entuzijastično niti su se kretali ka pozivima upućenim drugima, pokazujući da prepoznaju njihova imena.

Kako su slonovi reagovali kada su otkrili da im se zvala šala?

„Verovatno su bili privremeno zbunjeni reprodukcijom, ali su na kraju to samo odbacili kao čudan događaj i nastavili sa svojim životima“, rekao je Pardo, sada na Univerzitetu Kornel.

Studija je takođe otkrila da se slonovi, kao i ljudi, ne oslovljavaju uvek po imenu u razgovoru. Pozivanje pojedinca po imenu bilo je češće na velikim udaljenostima ili kada su odrasli razgovarali sa teladima.

Istraživanje je trajalo četiri godine i uključivalo je 14 meseci intenzivnog rada na terenu u Keniji, praćenja slonova u vozilu i snimanja njihovih vokalizacija. Prihvaćeno je oko 470 različitih poziva od 101 jedinstvenog pozivaoca koji odgovaraju sa 117 jedinstvenih prijemnika u Nacionalnom rezervatu Samburu i Nacionalnom parku Amboseli.

Naučnici su rekli da je potrebno mnogo više podataka da bi se izolovala imena u pozivima i utvrdilo da li slonovi imenuju druge stvari sa kojima komuniciraju, poput hrane, vode i mesta.

„Nažalost, ne možemo da im dozvolimo da govore u mikrofon“, rekao je Vitemajer, ukazujući na prepreke u prikupljanju dovoljno podataka.

Novi uvidi u spoznaju i komunikaciju slonova koje je otkrila studija jačaju argumente za njihovo očuvanje, rekli su istraživači. Slonovi su klasifikovani kao ugroženi, zbog krivolova zbog kljova od slonovače i gubitka staništa usled razvoja. Zbog svoje veličine, potrebno im je puno prostora i mogu biti destruktivni po imovinu i opasni po ljude.

Dok je razgovor sa pahidermima i dalje daleki san, Vitemajer je rekao da bi mogućnost komunikacije sa njima mogla da promeni igru za njihovu zaštitu.

„Teško je živeti sa slonovima, kada pokušavate da delite pejzaž, a oni jedu useve“, rekao je Vitemajer. „Voleo bih da mogu da ih upozorim: ‘Ne dolazite ovamo. Bićete ubijeni ako dođete ovamo.’