Prevariti mozak: Nove dimenzije haptike u virtuelnoj stvarnosti

Prevariti mozak: Nove dimenzije haptike u virtuelnoj stvarnosti

Kako se virtuelna stvarnost (VR) može doživeti haptički, odnosno putem čula dodira? Ovo je jedno od osnovnih pitanja koje istražuje savremena VR istraživanja.

Informatičar Andre Zener, sa sedištem u Sarbrikenu u Nemačkoj, došao je značajan korak bliže odgovoru na ovo pitanje u svojoj doktorskoj tezi — izumevši nove uređaje i razvijajući tehnike zasnovane na softveru inspirisane ljudskom percepcijom. Sada je nagrađen „Nagradom za najbolju disertaciju“ na vodećoj svetskoj VR konferenciji.

Nagrađivani rad govori o tome kako se fizički rekviziti (tehnički termin: „proksiji“) mogu koristiti da se objekti u virtuelnom okruženju učine opipljivim.

„Naravno, ne možete imati proksi za svaki virtuelni objekat, onda pristup ne bi bio skalabilan. U svojoj disertaciji sam, dakle, razmišljao o tome kako bi mogli da izgledaju uređaji koji bi mogli da se koriste za simulaciju fizičkih svojstava nekoliko različitih virtuelnih objekata što je moguće efikasnije“, objašnjava Zener, koji je doktorirao na Saarbrucken Graduate School of Computer Science na Univerzitetu Saarland i sada sprovodi istraživanje na Univerzitetu Saarland i Nemačkom istraživačkom centru za veštačku inteligenciju.

Ovo je rezultiralo prototipovima za dva specijalna VR kontrolera, „Shifti“ i „Drag:on“. VR kontroleri su uređaji koji se mogu držati u ruci korisnika da kontrolišu ili manipulišu objektima u virtuelnoj stvarnosti koristeći tehnologiju praćenja.

„Shifti“ je cevasti kontroler u koji je ugrađen pokretni teg. Teg se može pomerati duž uzdužne ose pomoću motora, menjajući centar gravitacije i inerciju štapa.

„U kombinaciji sa odgovarajućim vizuelizacijama u virtuelnoj stvarnosti, Shifti se može koristiti za stvaranje iluzije da virtuelni objekat postaje duži ili teži“, objašnjava Zener. U eksperimentima je uspeo da dokaže da se objekti doživljavaju kao lakši ili manji kada je težina blizu ruke korisnika i to zajedno sa odgovarajućim vizuelnim unosom; oni se doživljavaju kao duži i teži što se težina štapa dalje udaljava od korisnika.

„To je uglavnom zbog promena u inerciji kontrolera, pošto se ukupna težina ne menja“, objašnjava Zener. Odeljenje za istraživanje i razvoj gejming giganta Soni već eksperimentiše sa ovim konceptom i navodi Zennerov rad na razvoju novih VR kontrolera.

Drugi kontroler, „Drag:on“, sastoji se od dva flamenko ventilatora koji se mogu rasklopiti pomoću servomotora, čime se povećava otpor vazduha kontrolera. To znači da što su ventilatori dalje rasklopljeni, korisnik mora da uloži više sile da pomeri kontroler kroz vazduh.

„Zajedno sa pravim vizuelnim stimulansima, Drag:on se može koristiti da stvori utisak da korisnik drži malu lopatu ili veliko veslo, na primer, ili da gura teška kolica ili da okreće dugme što je teško da se okrene“, objašnjava Zener.

Oba kontrolora su osnovna istraživanja i takozvani „dokaz koncepata“. To znači da se prototipovi mogu koristiti da pokažu u korisničkim eksperimentima da različita stanja kontrolera mogu poboljšati percepciju različitih VR objekata. Ipak, specifični proizvodi koji koriste ovu tehnologiju još nisu dostupni na tržištu.