Da li je isporuka dronom moderno čudo ili flaster za loše urbanističko planiranje?

Da li je isporuka dronom moderno čudo ili flaster za loše urbanističko planiranje?

Izvršni direktor kompanije za isporuku dronova Ving kaže da je 2024. „godina isporuke dronova“. Kompanija je prvi put izašla u javnost 2014. godine kao Google projekat „moonshot“ i sada posluje u nekoliko gradova u Australiji, Sjedinjenim Državama i Finskoj, sa planovima za dalje širenje.

Ving obećava brzu, jeftinu isporuku hrane i namirnica pritiskom na dugme, a kritičari izražavaju zabrinutost zbog ličnih upada kao što su buka i privatnost. Ali koji su pravi izazovi posedovanja dronova za isporuku u vašem komšiluku?

Da bih to saznao, provodio sam vreme u australijskim „zonama dronova“, intervjuišući stanovnike i lokalne poslovne operatere u probnim predgrađima širom Kanbere i Logana u Kvinslendu. Ispostavilo se da buka i privatnost nisu njihovi glavni problemi.

Umesto toga, ljudi su pričali o većim, infrastrukturnim problemima – lošem saobraćaju, lošem javnom prevozu i drugim propustima urbanog planiranja – io tome kako se isporuka dronom predlaže kao rešenje za pomoć.

Za kupce, Ving funkcioniše slično kao UberEats ili Menulog: ljudi naručuju i plaćaju putem aplikacije. U ponudi su lagani, svakodnevni artikli raznih dobavljača, kao što su kafe za poneti, suši rolnice i sitni proizvodi iz supermarketa.

Ono što je drugačije je isporuka. Mali autonomni dron sa sopstvenim senzorima i navigacionim sistemom donosi paket vazdušnim putem.

U suđenjima u zajednici, rokovi isporuke su bili neverovatno brzi. Prosečno vreme je deset minuta, pri čemu je najbrža isporuka ikada — od slanja porudžbine do dolaska na kućni prag — traje 2 minuta i 47 sekundi.

Ving je izveo svoja prva ispitivanja u ruralnom gradu Rojalla u blizini granice Novog Južnog Velsa i teritorije glavnog grada Australije. Australija je od tada bila testni centar za svoje sisteme.

U svom istraživanju o isporuci dronova u Australiji, provodio sam vreme u Kanberi i Loganu, posmatrajući suđenja i intervjuisao meštane o tome kakav je zapravo život sa isporukom dronova.

Postojali su različiti stavovi o pitanjima poput buke i privatnosti. Na primer, nekim ljudima buka nije smetala, dok su je drugi uporedili sa „jumbo šiperom“. Ali veće brige bilo je šta je Ving signalizirao za budućnost urbanog planiranja i održivost malih preduzeća.

Jedna od najjačih ideja Ving-a kako vladi tako i stanovnicima je da njegovi dronovi na baterije nude brzo, održivo rešenje sa nultom emisijom za isporuku „poslednje milje“. U stvari, Ving obećava da će skinuti automobile sa puta dodavanjem dronova na nebo. Međutim, njegov trenutni poslovni model se oslanja na saobraćajne gužve i loše urbanističko planiranje.

Oblasti na koje je Ving ciljao imaju velike infrastrukturne probleme. Dok Ving može ponuditi brzo rešenje za ove probleme u kratkom roku, dugoročno uspeh kompanije zavisi od toga da su putevi zakrčeni i da su kvartovi neprohodni. Ovo je glavna crvena zastava za ove zajednice koje bi radije videle bolji transportni sistem na zemlji nego više dronova na nebu.

Iz Vingove perspektive, prema portparolu:

„Ving pruža korisnu uslugu za ljude koji žive u oblastima koje imaju velike saobraćajne gužve […] Mislimo da su bespilotne letelice bolje rešenje za pomeranje malog paketa kada druga efikasna sredstva nisu dostupna.“

U mojim intervjuima sa stanovnicima Brauns Plainsa (u Loganu, južno od Brizbejna) i Gungalinu (u Kanberi), naši razgovori bi se brzo pretvorili sa dronova na loš javni prevoz i puteve:

„Iskreno, to je užasno. Imamo autobuse kojima treba sat vremena samo da stignu do Vuridža. Do Vudridža je bukvalno 13 minuta vožnje i potrebno je mnogo godina da se stigne. Saobraćaj je uvek sranje.“

Parking je takođe bio glavna zamerka u ovim oblastima:

„Planiranje Gungahlina, kao da su stvari upravo dodate. Ogroman rast u mnogim zgradama velike gustine napravio je ogromnu razliku u parkiranju i stvarima kada ljudi žele da idu u kupovinu […] nema dovoljno parkinga.“

Godine 2019, kada je Ving prvi put sleteo u grad Logan u Kvinslendu, udružio se isključivo sa lokalnim preduzećima. U teoriji, Ving bi pomogao ovim preduzećima da dođu do novih kupaca i „odvedu ih do novih visina“.

Ova strategija je bila neverovatno uspešna. Lokalne prodavnice hardvera, kafići i prodavnice prehrambenih proizvoda obezbedile su zalihe za Vingova skladišta. Ving je 2021. godine proglasio Logan „svetskom prestonicom za isporuku dronova“.

Ali 2022. godine Ving je počeo da se okreće ka modelu koji je bio lakši za povećanje. Umesto da skladišti i snabdeva sopstvena skladišta ili da upravlja sopstvenom aplikacijom za isporuku, Ving je sklopio poslove sa velikim maloprodajnim igračima, uključujući Coles i DoorDash.

I kupci i lokalna preduzeća osećaju se ostavljenim na cedilu. Kao što mi je jedan stanovnik rekao:

„Razlog zbog kojeg smo počeli da idemo dalje bio je, pa, još uvek možete da podržavate lokalno. Isporučite ga prilično jeftino, i [postoji] faktor pogodnosti. A onda kada su sve skinuli, kao što je Boost [Juice] verovatno jedini koji sada koristim tamo, i to preko DoorDash-a, čak ni preko njih direktno.“

Drugi vlasnik preduzeća rekao je da se oseća „otkačenim“:

„Stavili su krajnji datum i rekli ‘Ponavljamo način na koji poslujemo.’ […] Odlučili su da smanje svoje troškove iako su u vlasništvu Gugla, dobili su mnogo novca na krovovima velikih trgovačkih centara i odatle lansirati dronove i koristiti zalihe. Coles ili sa kim god da su imali posla u to vreme.“

Velika partnerstva kompanije Ving takođe otežavaju konkurenciju malim preduzećima. Lokalna prodavnica u susedstvu ne može da ispuni očekivanja desetominutne isporuke, a provizije platforme za isporuku do 15%–20% takođe će smanjiti njihove marže.

Portparol Ving-a je za The Conversation rekao da kompanija nudi usluge dostave većem broju malih preduzeća nego u prošlosti, dodajući da su „68% restorana i trgovaca na [Ving] tržištu nezavisna mala preduzeća koja nisu povezana sa nacionalnim lancem ili brendom .“

Slika koja proizlazi iz mojih intervjua pokazuje da je isporuka dronom započela kao dovoljno lepa novina, ali potencijalni dugoročni uticaji na život u susedstvu postaju jasni.

Inovacije Ving-a nisu samo tehničke – stvari poput autonomnih dronova, fizičke infrastrukture i sistema upravljanja saobraćajem – već i društvene i regulatorne. Partnerstva sa velikim trgovcima na malo i investitorima nisu ništa manje značajna, a kompanija je takođe uključena u razvoj novih propisa i bezbednosnih standarda za dronove. Kao podružnica američkog tehnološkog konglomerata Alphabet (matična kompanija Google-a), Ving ima značajne resurse koje može uložiti da osigura uspeh svog poslovanja.

Ving je rekao da Australija predstavlja budućnost za isporuku dronova. Slušajući priče ljudi koji već žive sa isporukom dronova, možemo saznati više o njihovim rizicima i neočekivanim uticajima.