Iako je ranije postojala jasna podela između profesionalnih programera i onih koji se bave programiranjem kao dodatnom veštinom, danas se sve više suočavamo sa rastućim brojem ljudi koji koriste programiranje kako bi poboljšali efikasnost u svom svakodnevnom radu. Ovi takozvani „programeri krajnjih korisnika“ obuhvataju milione ljudi koji nisu profesionalni programeri, ali im je potrebno neko osnovno znanje o kodiranju kako bi rešavali specifične zadatke, kao što su automatizacija radnih procesa, analiza podataka ili upravljanje softverom.
Profesionalni programeri možda više nisu jedini ključni deo tržišta, jer se danas sve više ljudi iz različitih oblasti oslanja na programiranje kao alat za efikasnost. Pomoću jednostavnih alata poput Excel formula, filtriranja e-pošte, analize podataka u R-u ili modifikovanja fotografija u Photoshopu, ovi korisnici postaju programeri krajnjih korisnika.
Iako mnogi od ovih ljudi ne ulaze u svet računarskih nauka, postoje velike potrebe za obukom i podrškom. Tradiocionalni kursevi programiranja često su bili previše složeni i nisu uzimali u obzir jednostavne zadatke koje studenti žele da reše. Učenje sintakse programiranja, kao što je pravilno korišćenje zagrada ili uvlačenja, može biti izuzetno zahtevno za one koji se ne bave računarstvom. Ovaj izazov, međutim, može biti prevaziđen uz pomoć novih tehnologija kao što je veštačka inteligencija.
Jedan od najnovijih alata koji omogućava studentima da se fokusiraju na veće ciljeve bez brige o sintaktičkim detaljima je GitHub Copilot, AI asistent koji pomaže korisnicima da pišu sintaktički ispravan kod, a često i da generišu male funkcije na osnovu običnog engleskog jezika. Korišćenje Copilota oslobađa korisnike od potrebe da postanu stručnjaci za programiranje i omogućava im da se fokusiraju na rešavanje realnih problema.
Na Univerzitetu u Kaliforniji, San Diego, razvijen je uvodni kurs programiranja za studente koji nisu iz oblasti računarskih nauka, u kojem je Copilot integrisan u nastavu. U ovom kursu studenti koriste AI asistenta kako bi brzo i efikasno razvili projekte koji bi inače bili izvan njihovih mogućnosti. Na primer, studenti su radili na analizama podataka o zdravlju koristeći Python, kreirali vizualizacije i razvijali filtere za umetničke projekte. Ovaj pristup omogućava studentima da se bave stvaranjem programa koji su im zaista relevantni i korisni.
Iako se često diskutuje o negativnim aspektima veštačke inteligencije u obrazovanju, poput njenog korišćenja za obavljanje zadataka umesto studenata, vaspitači poput autora ove studije vide AI kao alat koji može značajno unaprediti učenje. Korišćenje veštačke inteligencije u obrazovanju može proširiti redove „programera krajnjih korisnika“ i pomoći ljudima da postanu efikasniji u svojim profesijama, pružajući im alat za rešavanje problema na način koji nije bio moguć pre samo nekoliko godina.
