Razgovori između Trampa i Sija su od suštinskog značaja, jer su prethodnih godina kontakti bili svedeni na minimum. Poseta američkog predsednika Kini može se smatrati važnim korakom ka poboljšanju odnosa, ali je teško očekivati značajne promene. Razlike između dve zemlje ostaju velike, a sastanci poput ovog su deo šireg procesa.
Tokom sastanka, jedno od ključnih pitanja bilo je i pitanje Irana, ali nije bilo mnogo konkretnih informacija o tome. Tramp i Si su se složili da rat mora prestati, ali Trampova pozicija deluje slabije zbog trenutne situacije. Kina je nedavno ugostila iranskog ministra spoljnih poslova, što ukazuje na njenu potencijalnu posredničku ulogu.
Takođe, pitanje Tajvana ostaje sporno. Kineski predsednik je naglasio da bi Tajvan mogao biti izvor sukoba, dok Tramp nije želeo da se obaveže na čvrste stavove. Ova nejasnoća može biti deo strategije da se izbegne direktan sukob.
Trampova transakciona taktika se ponovo postavlja kao pitanje. Mnogi se pitaju da li je moguće da će Kina pomoći u vezi sa Iranom u zamenu za američke ustupke oko Tajvana. Međutim, teško je očekivati da će doći do značajnih dogovora.
Poseta je rezultirala narudžbinom od 200 Boing aviona, što je manji broj od očekivanog. Iako je to značajan broj, razočaranje je prisutno jer su Amerikanci očekivali više. Takođe, veliki tehnološki giganti nisu sklopili značajne poslove sa Kinom tokom ove posete.
Evropa posmatra ovaj samit sa interesovanjem, jer stabilnost između Kine i SAD-a direktno utiče na njihove interese. Iako su ranije bili marginalizovani, sada se nadaju da će razgovori doneti stabilnost koja je potrebna za unapređenje trgovinskih odnosa.
Na kraju, Si Đinping verovatno smatra da se globalni odnosi snaga preusmeravaju u korist Kine. Međutim, on ne želi sukob sa Sjedinjenim Državama, već traži ravnotežu. Ova poseta može pozitivno uticati na njegov imidž i međunarodni položaj Kine.
