Radić je istakao da Srbija do sada nije kupila krupne sisteme od Izraela, ali je na paradi prošle godine prvi put prikazano oružje iz te zemlje. Postoji dvosmerna komunikacija, a Srbija izvozi municiju u vreme rata. Izraelska vlada je zahvalna na isporuci kritične municije direktno na ratište.
Govoreći o strukturi uvoza oružja, Radić je naglasio bliskost između predsednikovih susreta i potpisivanja ugovora. Ugovori se sklapaju direktno, bez tendera, što je povezano sa Vučićevim stilom vođenja spoljne politike. Ovaj način nabavke ne odražava trenutne potrebe, već se čini kao ad hoc pristup.
Radić je ukazao na nedostatak dugoročne vizije u planiranju nabavki oružja u Srbiji. Vlast često komunicira arogantno, tvrdeći da su sve odluke unapred planirane, dok su dokumenti tajni. Ova situacija otežava proveru stvarnih troškova i vrednosti ugovora.
On je takođe napomenuo da su neki veliki ugovori sa Rusijom potpisani u vreme kada su ruski bataljoni pripremani za rat u Ukrajini. Finansijski aspekti ovih ugovora su nejasni, a izvori finansiranja često ostaju u senci. Radić je istakao da ne postoje mehanizmi koji bi omogućili uvid u stvarne troškove i dobijene usluge.
Izrael se smatra jednim od tri glavna partnera Srbije u nabavci oružja, a isporučene rakete donose stratešku prednost. Radić je ukazao na ozbiljnost političke odluke Izraela da isporuči oružje, ali je naglasio da je teško precizno odrediti vrednost ugovora zbog nedostatka transparentnosti.
Na kraju, Radić je komentarisao trenutnu situaciju u Pojasu Gaze, ističući da su isporuke oružja nastavile čak i tokom embarga. On je kritikovao način na koji se vodi politika u vezi sa uvozom i izvozom oružja, naglašavajući da je ključni problem centralizacija odlučivanja u rukama jednog čoveka.
