Njujorški muzeji će otkriti umetnička dela koja su opljačkali nacisti

Njujorški muzeji će otkriti umetnička dela koja su opljačkali nacisti

ALBANI – Muzeji u Njujorku koji izlažu umetnička dela koja su nacisti opljačkali tokom Holokausta sada su po zakonu obavezni da obaveste javnost o tim mračnim poglavljima njihovog porekla putem plakata izloženih sa ukradenim predmetima, prenosi Asošijejted pres.

Najmanje 600.000 umetničkih dela je opljačkano od Jevreja pre i tokom Drugog svetskog rata, prema stručnjacima. Deo te pljačke završio je u velikim svetskim muzejima.

Guvernerka Njujorka Keti Hočul potpisala je u avgustu zakon kojim se od muzeja zahteva da postave table koje identifikuju delove koje su nacisti opljačkali od 1933. do 1945. godine.

Novo pravilo dolazi jer se mnogi muzeji u SAD i Evropi takođe računaju sa kolekcijama koje sadrže brojne predmete opljačkane iz Azije, Afrike i drugih mesta tokom vekova kolonijalizma.

Nije jasno koliko će umetničkih dela koja su sada izložena biti označena kao nacistički plen, a već su se pojavila neslaganja oko određenih umetničkih dela sa komplikovanom istorijom.

Metropoliten muzej u Njujorku saopštio je da je identifikovao 53 dela u svojoj kolekciji kao da su zaplenjena ili prodata pod prinudom tokom nacističke ere.

Sve te predmete muzej je dobio nakon što su vraćeni pravim vlasnicima. Ali Andrea Bajer, zamenik direktora muzeja za kolekcije i administraciju, rekla je da javnost i dalje treba da zna za njihovu istoriju.

„Ljudi bi trebalo da budu svesni užasne cene za ljude tokom Drugog svetskog rata jer su se ove konfiskacije dešavale, i kako je blago ovih ljudi koje su voleli i koje je bilo u svojim porodicama bilo otrgnuto od njih u isto vreme kada su njihovi životi poremećeni ,“ rekla je.

Muzej, međutim, ne namerava da postavi takav znak na Pikasovu sliku pod nazivom „Glumac“, koju je dobio na poklon 1952. godine.

Ta slika je nekada bila u vlasništvu jevrejskog biznismena Pola Lefmana, koji je pobegao iz Nemačke – prvo u Italiju, a zatim u Brazil – da bi pobegao od nacista. Pošto je Lefman likvidirao imovinu 1938. godine, prodao je sliku pariskim dilerima umetničkih dela za 13.200 dolara.

Lefmanova praunuka, Lorel Zakerman, tužila je Metropoliten muzej 2016. godine, tvrdeći da je to bila jeftina prodajna cena u podrumu koja odražava očaj porodice da pobegne iz Evrope. Muzej je uzvratio da je cena u to vreme bila visoka za ranog Pikasa. Američki sud je na kraju odbio tužbu.

Lorens Kej, jedan od advokata koji je zastupao Zakermana, rekao je da uprkos tom ishodu, muzej ipak treba da postavi plakat sa spornom istorijom slike.

„Verujem da bi zakon pokrivao ovaj deo. Odbačen je iz tehničkih razloga i verujem da bi, prema širokoj definiciji šta ovaj zakon znači po statutu, trebalo da bude obuhvaćen“, rekao je Kej.

Istraživanje porekla predmeta postalo je lakše u digitalnom dobu i neki muzeji su pokrenuli napore da identifikuju umetnička dela sa problematičnom istorijom vlasništva.

Njujorški zakon je već zahtevao od muzeja da prijave dela za koja se veruje da su ukradena tokom nacističkog perioda u Registar gubitaka umetnosti, najveću svetsku bazu podataka o ukradenoj umetnosti.

Američki zakon usvojen 2016. pruža žrtvama progona iz ere Holokausta i njihovim naslednicima poštenu priliku da povrate umetnička dela koja su odneli nacisti.

„Ovaj zakon je učinio stvari koje su legalno omogućile ljudima da podnose zahteve i tuže“, rekao je Vesli Fišer, direktor istraživanja za Claims Conference, grupu koja predstavlja Jevreje u svetu u pregovorima o odšteti žrtvama nacističkog progona i njihovim naslednici.

„Nije savršeno, ali je bolje“, rekao je.

Godine 2018. Muzej Solomona R. Gugenhajma u Njujorku vratio je sliku Ernsta Ludviga Kirhnera pod nazivom „Artiljeri“ porodici jevrejskog trgovca umetninama Alfreda Flehtajma, koji je bio primoran da napusti svoju kolekciju nakon što je pobegao iz Berlina 1933. godine.

Portparol Gugenhajma rekao je da muzej ne zna za bilo koje drugo delo u svojim zbirkama koje su opljačkali nacisti, ali nastavlja istraživanje.

Godine 2019. Muzej Arkell u severnom delu Njujorka vratio je sliku nakon što je stavljeno do znanja da su je nacisti ukrali iz jevrejske porodice 1933. Direktorka muzeja, Suzan Fridlander, rekla je da „u potpunosti podržavaju nedavne zakone u vezi sa radovima koji su zaplenjeni od strane nacisti“.

Prošle godine, Jevrejski muzej u Njujorku posvetio je čitavu izložbu temi opljačkane umetnosti i ceremonijalnih predmeta.

Dok je označavanje umetničkih dela opljačkanih nacistima politika jedinstvena za Njujork, drugi američki muzeji su preduzeli napore da pronađu poreklo potencijalno ukradenih umetničkih dela.

Muzej lepih umetnosti u Bostonu pokrenuo je istraživanje porekla njihovih umetničkih dela iz nacističke ere 1998. godine, gde identifikuju predmete u kolekciji koji su izgubljeni ili ukradeni tokom nacističke ere i nikada se nisu vratili svojim pravim vlasnicima.

Muzej Pola Getija u Los Anđelesu istraživao je nemačku trgovinu umetničkim delima između 1900. i 1945. i sada pruža digitalni pristup katalozima prodaje na aukcijama koji se odnose na Nemačku, Austriju i Švajcarsku.

Među 53 komada u Muzeju umetnosti Metropoliten koji će dobiti oznake koje identifikuju da su nekada bile opljačkane nalazi se i turski šlem iz kasnog 15. i 16. veka koji su nacisti oduzeli od njegovog vlasnika Barona Alfonsa Majera Rotšilda 1938. godine. vraćen je Rotšildovoj udovici 1949. i prodat muzeju 1950. godine.

Druga je slika iz 1695. pod nazivom „Delo igre sa mrtvom čapljom“ holandskog slikara Jana Veniksa. Takođe su je oduzeli nacisti od Rotšilda 1939. godine, kasnije je vraćen njegovoj udovici 1948. i prodat muzeju 1950. godine.

U poslednje dve decenije, muzej se vratio ili se doselio na 10 umetničkih dela koja su se promenila tokom nacističkog perioda, uključujući sliku Kloda Monea.

Senatorka iz Njujorka Ana M. Kaplan, koja je sponzorisala zakon, rekla je da se novi zakon delimično odnosi na obrazovanje mlađih ljudi koji nisu upoznati sa holokaustom.

„Pošto su preživeli Holokaust generacija koja odumire, ovo postaje mnogo važnije“, rekao je Fišer iz Claims Conference. „Objekat postaje mnogo važniji. Važna je ideja da studenti i šira javnost treba da prođu kroz muzeje da bi razumeli odakle ti predmeti dolaze.