Više od meteorita: Novi tragovi o smrti dinosaurusa

Više od meteorita: Novi tragovi o smrti dinosaurusa

Šta je zbrisalo dinosauruse? Meteorit koji pada na Zemlju samo je deo priče, sugeriše nova studija. Klimatske promene izazvane masivnim vulkanskim erupcijama možda su na kraju postavile pozornicu za izumiranje dinosaurusa, dovodeći u pitanje tradicionalnu priču da je samo meteorit zadao poslednji udarac drevnim divovima.

To je prema studiji objavljenoj u časopisu Napredak nauke čiji je koautor Don Bejker, profesor na Odeljenju za Zemlju i planetarne nauke Univerziteta McGill. Rad je naslovljen „Vulkanske zime koje se ponavljaju tokom najnovije krede: budžeti sumpora i fluora lave Dekan Trapsa“.

Istraživački tim je istražio vulkanske erupcije Dekanskih zamki — ogromne i neravne visoravni u zapadnoj Indiji koju je formirala rastopljena lava. Izbijajući zapanjujućih milion kubnih kilometara stene, možda je odigrao ključnu ulogu u hlađenju globalne klime pre oko 65 miliona godina.

Rad je odveo istraživače širom sveta, od iskopavanja kamenja u Dekanskim zamkama do analize uzoraka u Engleskoj i Švedskoj.

U laboratoriji, naučnici su procenili koliko je sumpora i fluora ubrizgano u atmosferu masivnim vulkanskim erupcijama u 200.000 godina pre izumiranja dinosaurusa.

Zanimljivo je da su otkrili da je oslobađanje sumpora moglo da izazove globalni pad temperature širom sveta – fenomen poznat kao vulkanska zima.

„Naše istraživanje pokazuje da su klimatski uslovi skoro sigurno bili nestabilni, sa ponovljenim vulkanskim zimama koje su mogle da traju decenijama, pre izumiranja dinosaurusa. Ova nestabilnost bi otežala život svim biljkama i životinjama i postavila scenu za izumiranje dinosaurusa. Tako naš rad pomaže da se objasni ovaj značajan događaj izumiranja koji je doveo do porasta sisara i evolucije naše vrste“, rekao je prof. Don Bejker.

Otkrivanje tragova u uzorcima drevnih stena nije bio mali podvig. U stvari, nova tehnika razvijena u McGill-u pomogla je u dekodiranju istorije vulkana.

Tehnika za procenu oslobađanja sumpora i fluora — složena kombinacija hemije i eksperimenata — pomalo liči na kuvanje testenine.

„Zamislite da pravite testeninu kod kuće. Prokuvate vodu, posolite, a zatim i testeninu. Nešto soli iz vode ide u testeninu, ali ne mnogo“, objašnjava Bejker.

Slično tome, neki elementi postaju zarobljeni u mineralima dok se hlade nakon vulkanske erupcije. Baš kao što ste mogli da izračunate koncentraciju soli u vodi koja je kuvala testeninu iz analize soli u samoj testenini, nova tehnika je omogućila naučnicima da mere sumpor i fluor u uzorcima stena. Sa ovim informacijama, naučnici bi mogli da izračunaju količinu ovih gasova oslobođenih tokom erupcija.

U studiji su učestvovali istraživači iz Italije, Norveške, Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Država i Kanade. Njihova otkrića označavaju korak napred u spajanju drevnih tajni Zemlje i utiru put za informisaniji pristup našoj klimi koja se menja.