Sušnije savane, pašnjaci skladište više ugljenika koji štiti klimu nego što se ranije verovalo

Sušnije savane, pašnjaci skladište više ugljenika koji štiti klimu nego što se ranije verovalo

Prema novoj studiji, savane i pašnjaci u sušnijim klimama širom sveta skladište više ugljenika koji zadržava toplotu nego što su naučnici mislili da jesu i pomažu u usporavanju stope zagrevanja klime.

Studija, objavljena u Nature Climate Change, zasnovana je na ponovnoj analizi skupova podataka iz 53 dugotrajna eksperimenta sa manipulacijom požarom širom sveta, kao i na kampanji uzorkovanja na terenu na šest od tih lokacija.

Dvadeset istraživača iz institucija širom sveta, uključujući dva sa Univerziteta u Mičigenu, istražili su gde i zašto je vatra promenila količinu ugljenika uskladištenog u gornjem sloju zemlje. Otkrili su da su u regionima savana i travnjaka suvlji ekosistemi bili podložniji promenama u učestalosti požara nego vlažni ekosistemi.

„Potencijal gubitka ugljenika u tlu sa veoma visokim frekvencijama požara bio je najveći u suvim oblastima, a potencijal za skladištenje ugljenika kada su požari bili ređi takođe je bio najveći u suvim oblastima“, rekao je vodeći autor studije Adam Pelegrini, trenutno IGCB Ekchange. Profesor na UM institutu za biologiju globalnih promena. Njegov primarni angažman je na Univerzitetu u Kembridžu.

Tokom poslednjih 20 godina, suzbijanje požara usled širenja stanovništva i fragmentacije pejzaža uzrokovanih uvođenjem puteva, obradivih površina i pašnjaka u savane i travnjake dovelo je do manjih šumskih požara i manje izgorenih površina u sušnijim savanama i travnjacima.

U sušnim savanama, smanjenje veličine i učestalosti šumskih požara dovelo je do procenjenih 23% povećanja uskladištenog ugljenika u gornjem sloju zemlje. Povećanje nije predvidela većina najsavremenijih modela ekosistema koje koriste istraživači klime, kaže šumski ekolog i drugi autor studije Peter Reich, profesor i direktor Instituta za biologiju globalnih promena na U-M školi za životnu sredinu i održivost.

Kao rezultat toga, uticaji sušnih savana na klimatsku zaštitu verovatno su potcenjeni, rekao je Rajh. Nova studija procenjuje da je zemljište u oblastima savana i travnjaka širom sveta dobilo 640 miliona metričkih tona ugljenika u poslednje dve decenije.

„Teki pad u učestalosti požara je verovatno stvorio veliki ponor ugljenika u tlu globalnih suvih područja koje su modeli ekosistema možda potcenili“, rekao je Rajh. „Drugim rečima, u poslednjih nekoliko decenija, globalne savane i pašnjaci su više usporili zagrevanje klime nego što su ga ubrzali — uprkos požarima. Ali ne postoji apsolutno nikakva garancija da će se to nastaviti i u budućnosti.“

Savane su tropski ili suptropski travnjaci – u istočnoj Africi, severnoj Južnoj Americi i drugde – koji sadrže raštrkano drveće i podrast otporan na sušu. Nova studija je razmatrala nedavne promene u izgorenoj površini i učestalosti požara u savanama, drugim travnjacima, sezonskim šumama i nekim šumama.

Na 2,3 miliona kvadratnih kilometara sušnih savanskih travnjaka, gde su učestalost požara i spaljena površina opali u poslednje dve decenije, ugljenik u tlu je porastao za procenjenih 23%.

Ali u vlažnijim regionima savana i travnjaka koji pokrivaju 1,38 miliona kvadratnih kilometara, češći požari i povećana spaljena površina doveli su do procenjenog gubitka ugljenika u zemljištu od 25% u poslednje dve decenije.

Neto promena, tokom tog vremena, bila je povećanje od 0,64 petagrama, ili 640 miliona metričkih tona ugljenika u zemljištu. To dovodi do povećanja od 0,038 petagrama (38 miliona metričkih tona) godišnje.

„U velikoj šemi stvari, ne, ovo nije ogromna količina ugljenika koja će umanjiti antropogene emisije koje zadržavaju toplotu“, rekao je Pelegrini. „Ali nijedan region – ni prašuma Amazona, ni pašnjaci Velike ravnice u SAD, ni kanadske borealne šume, niti desetine drugih bioma širom sveta – ne mogu sami da skladište dovoljno ugljenika da daju veliki doprinos usporavanju klimatskih promena. Međutim, sve u svemu, oni moći.“

„Osim toga, postoji nekoliko regiona savana i travnjaka u kojima se razvijaju projekti za kreditiranje ugljenika u tlu, tako da je razumevanje njihovog kapaciteta za izdvajanje ugljenika relevantno za region – čak i ako to nije ogroman tok na globalnom nivou.“