Struktura mozga predviđa odgovor na terapiju na antidepresive i placebo lekove

Struktura mozga predviđa odgovor na terapiju na antidepresive i placebo lekove

Novo istraživanje Instituta za psihijatriju, psihologiju i neuronauku (IoPPN) na Kraljevskom koledžu u Londonu, Univerzitetu u Istočnom Londonu (UEL) i Univerzitetu u Pensilvaniji koristilo je veštačku inteligenciju za analizu slika mozga kod ljudi koji žive sa velikim depresivnim poremećajem (MDD) .

Članak „Neuroanatomske dimenzije kod osoba bez lekova sa velikim depresivnim poremećajem i odgovorom na lečenje na SSRI antidepresive ili placebo“, objavljen u časopisu Nature Mental Health, otkrio je da količina sive i bele moždane materije u MDD može predvideti odgovor na lečenje tradicionalnim antidepresivima (SSRI) i na placebo lekove.

Siva materija u mozgu ima nekoliko odgovornosti, uključujući obradu senzacija, percepciju, voljno kretanje, učenje, govor i spoznaju. Bela materija je odgovorna za obezbeđivanje komunikacije između različitih oblasti sive materije kako u mozgu tako i u ostatku tela.

Uprkos tome što MDD pogađa više od 320 miliona ljudi širom sveta, istraživači tek treba da uspostave biomarkere koji mogu pomoći u predviđanju odgovora na lečenje. Istraživači u ovoj studiji želeli su da istraže da li postoje različiti moždani mehanizmi koji su u osnovi prezentacije bolesti.

Proučavali su skeniranje mozga 685 učesnika sa potvrđenom dijagnozom MDD, koji su imali depresivnu epizodu najmanje umerene težine i koji nisu uzimali nikakve lekove u vreme skeniranja. Ovo je upoređeno sa skeniranjem mozga 699 ​​zdravih kontrola.

Istraživački tim je uspostavio dve različite „dimenzije“. Dimenziju 1 (D1) karakteriše očuvana siva i bela materija, slično nivoima pronađenim u zdravim kontrolama. Nasuprot tome, oni u Dimenziji 2 (D2) su pokazali široko rasprostranjena smanjenja.

„Depresija može imati ogroman uticaj na svakodnevni život osobe. Ne samo da je vodeći uzrok invaliditeta, već i glavni prethodnik samoubistva. Uprkos tome, nemamo nikakve biomarkere koji bi nam pomogli da identifikujemo depresiju. i ne možemo predvideti odgovor na lečenje na individualnom nivou. U ovoj studiji smo koristili mašinsko učenje da analiziramo MR skeniranje kod depresije. Naši nalazi su vitalni prvi korak u definisanju biomarkera koji čine depresiju“, kaže profesorka Sintija Fu, zajednički prvi autor studije iz King’s IoPPN i UEL.

Istraživači su takođe želeli da istraže kako se ove dimenzije odnose na klinički odgovor na upotrebu antidepresiva. Otkrili su da su učesnici u D1 pokazali značajno veći odgovor na SSRI lekove u poređenju sa placebom. S druge strane, oni u D2 nisu pokazali značajne razlike u efikasnosti SSRI ili placeba. Istraživački tim sugeriše da bi ovo moglo delovati kao biomarker za identifikaciju verovatnoće rezistencije na tretman mnogo ranije.

Dr Mathilde Antoniades, zajednički prvi autor studije, rekla je: „Istraživači iz celog sveta velikodušno dele podatke o učesnicima MDD koji su svi bili bez lekova. Profesor Hristos Davacikos sa Univerziteta u Pensilvaniji rekao je: „Koristimo najsavremenije metode veštačke inteligencije u ovom jedinstvenom skupu podataka.

Istraživači se sada nadaju da će definisati dimenzije zasnovane na bolesti koje su specifične za depresiju i one koje se dele sa drugim poremećajima mentalnog zdravlja.