Otkriven novi dinosaurus koji predstavlja „princ zmajeva“ u evoluciji tiranosaurusa

Otkriven novi dinosaurus koji predstavlja „princ zmajeva“ u evoluciji tiranosaurusa

Paleontolozi su otkrili novu vrstu „nedostajuće karike“ koja je otvorila put za ikonične velike mesoždere. Ovaj srednje veliki tiranosaur, koji je živeo pre oko 86 miliona godina, nazvan je Khankhuuluu mongoliensis. Njegovo ime u čast Mongoliji, gde je pronađen, znači „Princ zmajeva“.

Khankhuuluu je bio manji tiranosaur, što ga čini „princem“ u poređenju sa svojim većim naslednicima. Paleontolozi Darla Zelenitsky i Jared Voris iz Kanade su zajedno vodili istraživanje koje opisuje ovu novu vrstu na osnovu dva delimična skeleta. Ovi skeleti su se nalazili u muzeju od ranih 1970-ih.

Ovaj dinosaur je bio visine oko 2 metra i težak oko 750 kilograma. U poređenju sa T. rex-om, koji je mogao da naraste do 13 metara, Khankhuuluu je bio srednje veličine. Evolucija do takve veličine nije se dogodila preko noći, a smatra se da su ovi veliki predatori evoluirali iz malih predaka.

Khankhuuluu predstavlja prelaznu formu između manjih tiranosauridnih predaka i velikih predatora. Imao je duge, vitke noge, što ga je činilo agilnim predatorom, dok je njegova lobanja bila lagana i nije mogla da proizvodi snažne ugrize kao njegovi veći rođaci.

Ovo otkriće sugeriše složenu istoriju tiranosaurusa. Khankhuuluu je potekao iz Azije, daleko od svojih većih rođaka koji su se pojavili u Severnoj Americi. Tokom nekoliko miliona godina, porodica tiranosaurusa je dala život raznim velikim vrstama pre nego što su se vratili preko Beringovog kopnenog mosta.

U Aziji su tiranosauri ponovo diverzifikovani u dve različite grane. Tyrannosaurini su bili veliki predatori sa dubokim njuškama, dok su Alioramini bili manji sa dugim, uskim njuškama. Na kraju, neki od Tyrannosaurini su se vratili u Severnu Ameriku, što je dovelo do pojave poznatih imena poput Tyrannosaurus rex.

Evolucija bi se verovatno nastavila da nije bilo asteroida koji je preokrenuo situaciju pre oko 66 miliona godina. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature.