Nova studija otkriva mešovite efekte navodnjavanja širom sveta

Nova studija otkriva mešovite efekte navodnjavanja širom sveta

Nova studija međunarodnog tima istraživača pokazuje kako navodnjavanje utiče na regionalnu klimu i okruženje širom sveta, osvetljavajući kako i gde je ova praksa neodrživa i korisna.

Analiza, koja se pojavljuje u časopisu Nature Revievs Earth & Environment, takođe ukazuje na načine za poboljšanje procena kako bi se postigla održiva upotreba vode i proizvodnja hrane u budućnosti.

„Iako navodnjavanje pokriva mali deo zemlje, ono ima značajan uticaj na regionalnu klimu i životnu sredinu — i ili je već neodrživo, ili je na ivici oskudice u nekim delovima sveta“, objašnjava Sonali Šukla Mekdermid, saradnik profesor na Odseku za studije životne sredine NIU i glavni autor rada. „Ali pošto navodnjavanje obezbeđuje 40% svetske hrane, moramo da razumemo složenost njegovih efekata kako bismo mogli da iskoristimo njegove prednosti dok istovremeno smanjujemo negativne posledice.

Navodnjavanje, koje se prvenstveno koristi u poljoprivredne svrhe, čini oko 70% globalne ekstrakcije slatke vode iz jezera, reka i drugih izvora, što iznosi 90% svetske upotrebe vode.

Prethodne procene sugerišu da se više od 3,6 miliona kvadratnih kilometara — ili nešto manje od 1,4 miliona kvadratnih milja — zemljine zemlje trenutno navodnjava. Nekoliko regiona, uključujući američke visoke ravničarske države, kao što su Kanzas i Nebraska, Centralna dolina Kalifornije, Indo-Gangski basen koji obuhvata nekoliko zemalja Južne Azije i severoistočnu Kinu, su najobimnije navodnjavani u svetu i takođe pokazuju među najjačim uticajima navodnjavanja na klimu i životnu sredinu.

Iako postoji rad na dokumentovanju nekih uticaja navodnjavanja na određene lokalitete ili regione, bilo je manje jasno da li postoje dosledni i snažni uticaji na klimu i životnu sredinu širom globalnih navodnjavanih područja – kako sada tako i u budućnosti.

Da bi se ovo pozabavilo, ukupno 38 istraživača iz SAD, Australije, Austrije, Belgije, Francuske, Indije, Italije, Japana, Južne Koreje i Tajvana analiziralo je više od 200 prethodnih studija – ispitivanje koje je obuhvatilo i današnje efekte i projektovano budući uticaji.

Njihov pregled je ukazao na pozitivne i negativne efekte navodnjavanja, uključujući sledeće:

Istraživači takođe predlažu načine za poboljšanje modeliranja navodnjavanja – promene koje bi rezultirale metodama za bolju procenu načina za postizanje održive proizvodnje vode i hrane u budućnosti.

Oni se uglavnom fokusiraju na usvajanje rigoroznijeg testiranja modela, kao i na više i bolje načine identifikacije i smanjenja nesigurnosti povezanih i sa fizičkim i hemijskim klimatskim procesima i – što je najvažnije – ljudskim donošenjem odluka. Ovo poslednje bi se moglo uraditi uz više koordinacije i komunikacije između naučnika i zainteresovanih strana u oblasti vode i donosilaca odluka prilikom razvoja modela navodnjavanja.

„Ovakve procene bi omogućile naučnicima da sveobuhvatnije istraže interakcije između nekoliko uslova koji se istovremeno menjaju, kao što su regionalne klimatske promene, biogeohemijski ciklus, potražnja za vodnim resursima, proizvodnja hrane i način života poljoprivrednika – kako sada tako i u budućnosti“, primećuje Mekdermid.