Istraživanja pokazuju ograničenu efikasnost uobičajenih lokalnih anestetika

Istraživanja pokazuju ograničenu efikasnost uobičajenih lokalnih anestetika

Lipozomalni bupivakain je lansiran na tržište pre 12 godina da obezbedi dugotrajnu lokalnu kontrolu bola. Lek se koristi kao lokalni anestetik, posebno za ortopedske operacije. Istraživačka studija MedUni Vienna sada je pokazala ograničenu efikasnost supstance.

Studija je objavljena u časopisu Anesteziologija.

Istraživanje je sprovedeno kao saradnja naučnika sa Odeljenja za anesteziju, opštu intenzivnu medicinu i upravljanje bolovima i Odeljenja za kliničku farmakologiju sa 25 zdravih dobrovoljaca u randomizovanom, kontrolisanom i trostruko slepom dizajnu.

Učesnici studije su nasumično raspoređeni da primaju dva nervna bloka sa bupivakainom za kontrolu bola, jedan u konvencionalnom i jedan u lipozomalnom obliku. Lipozomalni znači da je aktivni sastojak inkapsuliran u vezikule zvane lipozomi, što bi trebalo da omogući sporije oslobađanje tokom dužeg vremenskog perioda.

„Pošto se preporučuje kombinacija oba oblika bupivakaina, malo se znalo o efikasnosti upotrebe samo lipozomalnog bupivakaina u terapiji bola tokom i neposredno nakon operacije“, kaže koautor Peter Marhofer, sumirajući početnu situaciju.

Kako je istraživanje pokazalo, primena lipozomalnog bupivakaina je dovela do uspešne hirurške blokade kod oko trećine ispitanika, u poređenju sa 100% nakon primene konvencionalnog oblika. „Ovo sugeriše da sam lipozomalni bupivakain nije dovoljan da kontroliše bol tokom operacije“, zaključuje anesteziolog Peter Marhofer.

Što se tiče dugotrajnije postoperativne efikasnosti, lipozomalni bupivakain je doveo do smanjenja osetljivosti na bol u zahvaćenom delu tela koje je trajalo 3,5 dana. „Međutim, na osnovu naših nalaza, ovaj efekat se ne može smatrati pouzdanim“, kaže Marhofer, „jer je efikasnost bila nepredvidiva čak i unutar jednog subjekta testiranja, a ponekad se smanjivala i ponovo povećavala nekoliko puta tokom vremena.“

Kao poseban oblik bupivakaina, koji je uveden 1963. godine, razvijen je lipozomalni bupivakain sa ciljem da se obezbedi dugotrajna regionalna kontrola bola. Njegov način delovanja zasniva se na lokalnom blokiranju nervne provodljivosti, što sprečava da se signali bola prenesu iz anestezirane oblasti u mozak.

Produžavanjem trajanja delovanja, pacijenti bi trebalo da imaju manje bolova nakon operacije i da im je potrebno manje opioida, što bi zauzvrat trebalo da smanji rizik od zavisnosti i drugih neželjenih nuspojava. U medicinskoj praksi, lipozomalni bupivakain se obično koristi za lokalnu anesteziju, posebno u ortopedskoj hirurgiji.

„Naša studija je pokazala nepredvidive efekte lipozomalnog bupivakaina u smislu blokade nerava i povezanog ublažavanja bola. Na osnovu naših nalaza, supstanca se trenutno ne može preporučiti za upotrebu u terapiji bola tokom i nakon operacije“, kaže glavni istraživač studije Markus Zeitlinger.