DNK analiza otkriva da postoji više vrsta parazitoidnih osa nego što se očekivalo

DNK analiza otkriva da postoji više vrsta parazitoidnih osa nego što se očekivalo

Kada je Čarls Darvin prvi put naišao na parazitoidne ose, bio je užasnut njihovim surovim životnim ciklusom. U pismu iz 1860. godine američkom botaničaru Asi Greju, Darvin je napisao: „Ne mogu da ubedim sebe da bi dobrotvorni i svemoćni Bog namerno stvorio parazitske ose sa izričitom namerom da se hrane u živim telima gusenica.“

Ove ose, poznate kao ihneumonske ose ili Darvinove ose, duboko su uticale na Darvinovo razmišljanje o prirodi. Njihov ciklus inspirisao je i modernu kulturu, posebno naučnofantastični horor film „Vanzemaljac“ iz 1979. godine. Den O’Benon, pisac priče i scenarija za film, inspiraciju za ksenomorfa našao je upravo u parazitoidnim osama.

U čast ove inspiracije, naučnici iz Australije su 2018. godine nazvali novu vrstu parazitoidnih osa Dolichogenidea xenomorph. Za većinu ljudi, parazitoidne ose su nevidljive, ali njihovi životni ciklusi su izuzetno zanimljivi. Parazitoidne ose se ponašaju kao kombinacija parazita i predatora, hraneći se domaćinom i na kraju ga ubijajući.

Različite grupe parazitoidnih osa napadaju različite domaćine. Na primer, ose iz potfamilije Aphidiinae hrane se isključivo lisnim ušima, koje su štetnici za useve. Parazitoidne ose se koriste za biološku kontrolu populacije lisnih uši, smanjujući potrebu za pesticidima.

Taksonomisti, kao i entomolozi koji proučavaju ove ose, koriste morfologiju i DNK sekvenciranje za identifikaciju vrsta. DNK barkodiranje i sekvenciranje sledeće generacije ubrzali su ove procese, omogućavajući istraživačima da precizno identifikuju vrste bez potrebe za vizuelnim pregledom.

Istraživanja pokazuju da su parazitoidne ose mnogo raznovrsnije nego što se pretpostavljalo. Himenoptera, red kojem pripadaju ose, pčele i mravi, bogatiji su vrstama nego što se ranije mislilo. Identifikacija i klasifikacija ovih vrsta ključna je za biološku kontrolu i očuvanje biodiverziteta.

Parazitirane lisne uši, nazvane mumije, predstavljaju fazu razvoja parazitoidnih larvi unutar ušiju. Odrasla osa izlazi iz mumije i nastavlja ciklus života, tražeći nove domaćine za polaganje jaja.

Kriptične vrste, koje izgledaju identično drugim vrstama ali se razlikuju po DNK, dodatno komplikovano identificiranje. Tačna identifikacija vrsta je presudna za efikasnu biološku kontrolu štetočina i očuvanje biodiverziteta.

Važnost biodiverziteta postaje sve jasnija i široj javnosti. Kako je veliki deo biodiverziteta još uvek nepoznat, potrebno je brzo opisati i zaštititi što više vrsta. Ova istraživanja pomažu nam da bolje razumemo prirodu i očuvamo ekosisteme za buduće generacije.