Očekuje se da će „poslednje ledeno područje“ biti konačno mesto na Arktiku gde i dalje i dalje i dalje tokom cele godine, čak i kako se naša planeta zagreva – ali nova studija sugerira region i ekosistem koji se oslanja na njega pre nego što je ranije procenjeno.
Istraživači na čelu od strane Univerziteta McGill u Kanadi su se bliži pogledali poslednju ledenu površinu (LIA) koristeći model Zemlje u zajednici, koji ide u više detalja od simulacija koje se koristi u prošlosti.
Konkretno, novi model je sveobuhvatniji u računovodstvu morskih struja i protoka leda, što zauzvrat ubrzava kako brzo poslednje ledeno područje postane sezonsko ledeno bez iceno ledeno posle centralnog Arktičkog okeana.
„Naši nalazi su bili zasnovani na modelima visoke rezolucije, koji smatraju morskom ledenom prevozom preko kanadskog arktičkog arhipelaga“, kaže atmosferski naučnik Bruno Tremblai, sa Univerziteta McGill.
„Oni sugerišu da li on može mnogo da nestane pre nego što je prethodno mislio.“
Na osnovu proračuna tima, centralni Arktički okean bi mogao da postane sezonski ledena svake godine, već u poslednjem preostalom trajnom ledu nestaje oko 6-24 godina nakon što se uspostavi sezonski obrazac.
Očekuju da će poslednja ledena površina biti region oko kraljice Elizabeth ostrva severno od Grenlanda i kanadskog arktičkog arhipelaga.
Ranije procene sugerisale su da bi poslednji ostaci trajnog morskog leda mogli da izdrže nekoliko decenija nakon što su se zasezonski periodi bez leda bili uobičajeni. Nova predviđanja značajno donose taj raspored.
Kao i uvek sa ovim modelima, postoji mnogo promenljivih: nije sigurno koliko će se planeta zagrejati, tačno kako će trajni ledeni poklopac uticati na sezonski ledeni poklopac ili kako se toplota može prevesti oko arktičkog regiona.
Međutim, tim je identifikovao sjeverno od jezika kao ključnog vrata do ostatka regiona, blokirajući protok leda od regiona i verovatno će biti jedno od poslednjih mesta na kojima bi se led iz više zima bio složen zajedno.
„Sudbina LIA u celini, uglavnom na morskim ledenim uslovima u njenom severnom delu, koja ometa morsko ledeno prevoz i omogućava dopunu debelog morskog leda u ostrvima kraljice Elizabeth“, napiši istraživače u njihovom objavljenom papiru.
Mnoge vrste se oslanjaju na celogodišnje ledene poklopce, uključujući polarne medvede i pečati (oko četvrtine svetskih polarnih medveda živi u ili u blizini Lijeve).
Ovaj gubitak morskog leda već ima posledice na divlje životinje, kao što je predstavljen epizodom naše planete u 2019. godini, a morgovi se spuštaju do smrti na smrt koji pokušava da skaliraju litice na zemljištu umesto njihovih sada nestalih ledenih likova. Ove nekad obilne životinje su sada kandidati za ugroženi spisak.
Takođe ga koriste autohtoni narodi za lov na izdržavanje.
Tako je važno je da je on deo njega određen kao zaštićeno područje Tuvaiijuittu Morska (MPA) od strane Kanadske vlade („Tuvaijuittuk“ znači „mesto gde se led nikada ne rastopi“ u Inuktuut-u).
Sada je to područje jasno u Dire Perilu – još jedno upozorenje među mnogim o opasnostima od neaktivnosti na klimatskim promenama.
„Ovi nalazi podvlači hitnost smanjenja zagrevanja kako bi se osigurale stabilne projekcije za poslednju ledenu površinu i za kritična arktička staništa“, kaže atmosferski naučnik Madeleine Fol, sa Univerziteta McGill.