Dokumentarni film „No Land, No Country“ bavi se sistematskim uništavanjem palestinskih domova na okupiranim teritorijama, sa posebnim fokusom na borbu palestinskog naroda u regionu Masafer Yatta. Uprkos velikom priznanjima i prestižnim nagradama, kao što su nominacija za Oskara i pobede na Berlinalu, film se suočava s izazovima u pronalaženju distribucije, naročito na američkim mainstream platformama.
Film dokumentuje perspektivu aktiviste Basela Adre i prikazuje kontinuirano uništavanje domova od strane izraelskih snaga, čime se palestinske porodice prisiljavaju da žive u pećinama. Uprkos njihovim naporima da obnove domove, buldožeri se ponovo vraćaju da ih sruše. Dokumentarac prikazuje emotivni i fizički uticaj koji ovo ima na zajednicu, naglašavajući kršenja ljudskih prava, ali i njihovu otpornost. Kroz ovu prizmu, filmski autori žele da skrenu pažnju na trenutnu situaciju i pozivaju na međunarodnu akciju, naročito pozivajući SAD da izvrši pritisak na Izrael kako bi se zaustavilo uništavanje.
„No Land, No Country“ nije politički pristrasan film niti je otvoreno propagandni, već istražuje ljudsku patnju i izdržljivost palestinskog naroda usred sistematske represije. Takođe, povlači paralele sa prošlim borbama za pravdu i ističe želju za promenom njihove stvarnosti. Film je snažan u prikazu kako teškoće, tako i ljudskosti onih koji su pogođeni ovom situacijom.
