Vakcine protiv COVID-a povezane sa retkim neurološkim i srčanim stanjima

Vakcine protiv COVID-a povezane sa retkim neurološkim i srčanim stanjima

Vakcine koje štite od teške bolesti, smrti i dugotrajnih simptoma COVID-a od infekcije koronavirusom povezane su sa malim porastom neuroloških, krvnih i srčanih stanja u najvećoj globalnoj studiji o bezbednosti vakcina do sada.

Retki događaji — identifikovani na početku pandemije — uključivali su veći rizik od upale povezane sa srcem od mRNA snimaka koje su napravili Pfizer Inc., BioNTech SE i Moderna Inc., i povećan rizik od vrste krvnog ugruška u mozgu nakon imunizacija virusnim vektorskim vakcinama poput one koju je razvio Univerzitet u Oksfordu i napravio AstraZeneca Plc.

Takođe su povezane sa povećanim rizikom od Guillain-Barreovog sindroma, neurološkog poremećaja u kojem imuni sistem greškom napada periferni nervni sistem.

Više od 13,5 milijardi doza vakcina protiv COVID-a primenjeno je širom sveta u protekle tri godine, spasavajući preko milion života samo u Evropi. Ipak, mali deo imuniziranih ljudi je povređen hicima, što je izazvalo debatu o njihovoj koristi i šteti.

Novo istraživanje, koje je sprovela Globalna mreža podataka o vakcinama, objavljeno je u časopisu Vakcine, a podaci su stavljeni na raspolaganje putem interaktivnih kontrolnih tabli kako bi se prikazala metodologija i specifični nalazi.

Istraživanje je tražilo 13 zdravstvenih stanja koje je grupa smatrala „neželjenim događajima od posebnog interesa“ među 99 miliona vakcinisanih pojedinaca u osam zemalja, sa ciljem da se identifikuju slučajevi veći od očekivanih nakon vakcinacije COVID-19. Korišćenje agregiranih podataka povećalo je mogućnost identifikacije retkih bezbednosnih signala koji su možda bili promašeni kada se posmatraju samo manje populacije.

Miokarditis, ili zapaljenje srčanog mišića, dosledno je identifikovan nakon prve, druge i treće doze mRNA vakcine, pokazalo je istraživanje. Najveći porast posmatranog i očekivanog odnosa primećen je nakon drugog udarca udarcem Moderne. Prva i četvrta doza iste vakcine takođe su bile povezane sa povećanjem perikarditisa, ili zapaljenjem tanke vrećice koja pokriva srce.

Istraživači su otkrili statistički značajno povećanje slučajeva Guillain-Barreovog sindroma u roku od 42 dana od inicijalne injekcije ChAdOk1 ili „Vakzevria“ koju je razvila Oksford koja nije primećena kod mRNA vakcina. Na osnovu pozadinske incidencije stanja, očekivalo se 66 slučajeva—ali je uočeno 190 događaja.

ChAdOk1 je povezan sa trostrukim povećanjem tromboze cerebralnih venskih sinusa, vrste krvnog ugruška u mozgu, identifikovanog u 69 događaja, u poređenju sa očekivanih 21. Mali rizik je doveo do povlačenja ili ograničenja vakcine u Danskoj i više drugih zemalja. Miokarditis je takođe bio povezan sa trećom dozom ChAdOk1 u nekim, ali ne u svim ispitivanim populacijama.

Mogući bezbednosni signali za transverzalni mijelitis – zapaljenje kičmene moždine – nakon što su u studiji identifikovane virusne vektorske vakcine. Isto je bilo i sa akutnim diseminiranim encefalomijelitisom — zapaljenjem i otokom u mozgu i kičmenoj moždini — posle i virusnih vektorskih i mRNK vakcina.

Uočeno je sedam slučajeva akutnog diseminovanog encefalomijelitisa nakon vakcinacije sa Pfizer-BioNTech vakcinom, u odnosu na očekivanja dva.

Neželjeni događaji od posebnog interesa su odabrani na osnovu unapred utvrđenih veza sa imunizacijom, onoga što je već bilo poznato o imunološkim stanjima i pretkliničkim istraživanjima. Studija nije pratila sindrom posturalne ortostatske tahikardije, ili POTS, koji su neka istraživanja povezala sa vakcinama protiv COVID-a.

Netolerancija na vežbe, preterani umor, obamrlost i „magla u mozgu“ bili su među uobičajenim simptomima koji su identifikovani kod više od 240 odraslih osoba sa hroničnim postvakcinalnim sindromom u odvojenoj studiji koju je sprovela Medicinska škola Jejla. Uzrok sindroma još nije poznat i nema dijagnostičkih testova ili dokazanih lekova.

Istraživanje Jejla ima za cilj da razume stanje za ublažavanje patnje pogođenih i poboljšanje bezbednosti vakcina, rekao je Harlan Krumholc, glavni istraživač studije i direktor bolničkog centra Jejl Nju Hejven za istraživanje i procenu ishoda.

„Obe stvari mogu biti istinite“, rekao je Krumholc u intervjuu. „Oni mogu spasiti milione života, a može postojati i mali broj ljudi koji su bili štetno pogođeni.“