Istraživači sa Univerziteta u Durhemu otkrili su da određene bakterije ostavljaju hranljive materije za susedne ćelije nakon smrti. Ova pojava može se primeniti na druge vrste organizama. Tim je identifikovao enzim Lon proteazu, koji nastavlja da deluje čak i nakon smrti ćelije.
Bakterije, poput Escherichia coli, razvile su način da obezbede hranljive materije susednim ćelijama kada umru. Ova pojava je primećena u kolonijama bakterija, a istraživači veruju da se može primeniti i na druge vrste. Koristeći različite tehnike snimanja i analize, tim je otkrio enzim koji razgrađuje proteine i pretvara ih u jednostavnije peptide.
Lon proteaza je poznata po razgradnji i regulaciji proteina, ali ovo je prvi put da je zabeležena njena aktivnost nakon smrti ćelije. Ovaj enzim koristi se ne samo za pojedinačne bakterije, već i za one koje se nalaze u blizini. „Ovo otkriće menja naše razumevanje reciklaže hranljivih materija,“ navode istraživači.
Tim je takođe stvorio bakterijske uzorke bez gena za Lon proteazu, pokazujući da je ovaj enzim ključan za ponašanje nakon smrti. Ipak, bakterije bez Lon proteaze mogu i dalje koristiti hranljive materije koje su proizvedene. Ovo je primer kooperativne socijalne adaptacije, gde bakterije pomažu ne samo sebi, već i svojim klonovima.
„Ti procesi se nastavljaju i nakon smrti, i evoluirali su da to čine,“ kaže biohemicar Martin Cann. Ova ideja može se proširiti na druge organizme, kao što su zelene alge, koje takođe mogu doprineti ekosistemu nakon smrti.
Iako bakterije ne mogu ostaviti nasledstvo poput doma ili novca, čini se da mogu doprineti zajednici bakterija. Ovo istraživanje je još u ranoj fazi, ali bi moglo omogućiti kontrolu nekih post-mortem procesa, što bi moglo pomoći u suzbijanju bakterijskih bolesti ili unapređenju biotehnoloških aplikacija. „Smrt nije kraj programiranih bioloških procesa,“ zaključuje Cann. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Communications.
