Hitna situacija u Sudanu: Lokalni istraživač otkriva razmere katastrofe i šta je potrebno preduzeti

Hitna situacija u Sudanu: Lokalni istraživač otkriva razmere katastrofe i šta je potrebno preduzeti

UN su nedavno upozorile na opasnost od gladi u Sudanu. Rat između vojske i paravojnih Snaga za brzu podršku ubio je civile i razorio sredstva za život u ogromnim razmerama. Oko 18 miliona ljudi je već akutno gladno, uključujući 3,6 miliona dece koja su akutno pothranjena.

Oliver Kiptoo Kirui, koji je koautor Sudanskog nacionalnog istraživanja domaćinstava — sprovedenog u jeku rata — pruža uvid u razmere vanredne situacije sa hranom u zemlji.

Akutna sigurnost hrane meri se široko prihvaćenom klasifikacijom od 5 stepeni. Povećava se u težini od „minimalnog“ preko „stresnog“, „kriznog“, „hitnog“ i „gladnog“. Ova skala ima za cilj da pomogne vladama i drugim humanitarnim akterima da brzo shvate situaciju i preduzmu akciju.

Sigurnost hrane u Sudanu dramatično se pogoršala zbog tekućih sukoba i ekonomskog pada. Od sredine 2024. godine, preko 20,3 miliona ljudi (više od 42% stanovništva) suočava se sa visokim nivoom akutne nesigurnosti hrane.

Neki su u fazi krize. Drugi su prešli u hitnu fazu. Ovo ukazuje na veliku nestašicu hrane i rasprostranjenu glad.

Seoska domaćinstva su posebno teško pogođena zbog poremećenih poljoprivrednih aktivnosti, ograničenog pristupa tržištima i rastućih cena hrane. Zajedno, ovi faktori su ozbiljno uticali na sigurnost hrane u domaćinstvu, posebno u konfliktnim područjima.

Sukob je poremetio poljoprivrednu proizvodnju i trgovinske puteve. Istovremeno, ekonomska kriza podstaknuta ratom dovela je do hiperinflacije, pri čemu su cene hrane bile 350% iznad petogodišnjeg proseka. Mnogi ljudi ne mogu priuštiti hranu.

Ruralna područja su posebno teško pogođena. Čak 40% poljoprivrednih domaćinstava nije obrađivalo svoju zemlju za sadnju. A oni koji jesu nisu bili u mogućnosti da sade ili beru useve zbog nesigurnosti. Hrana je postala mnogo manja.

Konflikt je takođe raseljavao ljude, stavljajući Sudan u najveću krizu raseljenja na svetu. Ovo je dodatno opteretilo resurse hrane jer raseljeno stanovništvo traži utočište u regionima u kojima su resursi već oskudni.

Poslednji izveštaji UN ukazuju na humanitarnu krizu. Od sredine 2023. godine raseljeno je oko 9,2 miliona ljudi. Pristup hrani ostaje kritična potreba, posebno u Darfuru i Kordofanu. Očekuje se da će porast nivoa gladi i teške akutne pothranjenosti dovesti do više smrtnih slučajeva ako se ne preduzme hitna akcija.

U nedavnoj analizi IFPRI-UNDP-a, više od polovine seoskih domaćinstava je izjavilo da konzumiraju manje hrane—na primer, preskaču obroke ili smanjuju veličinu obroka. Ovo naglašava hitnu potrebu za trenutnom i trajnom humanitarnom pomoći.

Raseljenost i nesigurnost hrane u Sudanu su gori nego ikada ranije. Poremećaj sredstava za život i tržišta ostavio je milione ljudi kojima je očajnički potrebna pomoć.

UN naglašavaju potrebu za hitnim i sveobuhvatnim humanitarnim intervencijama kako bi se sprečila glad u punom obimu. Visoka prevalencija teške akutne pothranjenosti među decom je posebno alarmantna. To je upozorenje na preteću javnozdravstvenu katastrofu.

Pre sadašnjeg sukoba, Sudan se već suočavao sa izazovima bezbednosti hrane. To uključuje ekonomsku nestabilnost, visoku inflaciju i česte klimatske šokove kao što su suše i poplave. Poljoprivredna proizvodnja je često bila ispod proseka. Mnogi regioni su zavisili od uvoza hrane, koji je lako bio poremećen logističkim izazovima.

Prije rata, seoska domaćinstva morala su se suočiti sa lošom infrastrukturom, nedostatkom poljoprivrednih inputa i ograničenim savjetodavnim uslugama. Sadašnji sukob ih je učinio još ranjivijim.

Sudanski poljoprivredni sektor se borio sa brojnim problemima, kao što su zastarele poljoprivredne prakse, nedostatak investicija i neadekvatna infrastruktura. Česti klimatski šokovi, kao što su suše i poplave, dodali su ovim problemima, što je dovelo do hroničnog deficita u proizvodnji hrane.

Ekonomska politika i politička nestabilnost već su oslabili sposobnost zemlje da uvozi hranu, čineći je u velikoj meri zavisnom od nestalne lokalne proizvodnje.

Poboljšan pristup kreditima, bolje poljoprivredne tehnike, proširena i produbljena socijalna zaštita i otporna infrastruktura mogli bi pomoći u izgradnji dugoročne sigurnosti hrane.

Dobro koordinirana humanitarna pomoć koja stiže do najugroženijih grupa stanovništva je ključna za trenutnu pomoć i oporavak.

I lokalni i međunarodni odgovori moraju biti čvrsti i višestruki. Ovi uključuju:

Neposredna humanitarna pomoć: brzo raspoređivanje pomoći u hrani i nutritivnoj podršci je ključno. Ovo uključuje otvaranje i održavanje sigurnih humanitarnih koridora za nesmetanu isporuku pomoći. Potrebna je hitna akcija da bi se sprečilo gladovanje i smanjile stope pothranjenosti, posebno među decom i drugim ugroženim grupama.

Podrška poljoprivrednoj proizvodnji: obezbeđivanje semena, alata i obuke poljoprivrednicima može pomoći u povećanju lokalne proizvodnje hrane i otpornosti farmera. Inicijative za poboljšanje upravljanja vodama i infrastrukture za navodnjavanje su takođe od suštinskog značaja. Dugoročna ulaganja u održive poljoprivredne prakse i infrastrukturu su neophodna za obnovu i stabilizaciju poljoprivrednog sektora.

Ekonomska podrška: stabilizacija privrede kroz finansijsku pomoć, smanjenje inflacije i obezbeđivanje dostupnosti pristupačnih osnovnih dobara mogu ublažiti krizu. Ekonomske intervencije treba da se usredsrede na podršku sredstava za život i poboljšanje pristupa tržištu kako bi hrana bila pristupačnija i dostupnija.

Rešavanje sukoba i bezbednost: napori za posredovanje u sukobu i uspostavljanje mira su fundamentalni da bi se omogućio bezbedan pristup humanitarnim naporima. Ovo će takođe omogućiti ljudima da se vrate svojim sredstvima za život. Bez rješenja konflikta, održiva sigurnost hrane se ne može postići. Inicijativama za izgradnju mira mora se dati prioritet kako bi se stvorilo stabilno okruženje za oporavak.

Međunarodna koordinacija: koordinisan međunarodni odgovor je neophodan da bi se osigurala efikasna upotreba resursa i da bi se odgovorilo na potrebe raseljene populacije. Saradnja i podela resursa među humanitarnim akterima mogu poboljšati efikasnost isporuke pomoći i osigurati da pomoć stigne do onih kojima je najpotrebnija.