Rad van tipičnih 9-5 u mlađoj odrasloj dobi može biti povezan sa lošijim zdravstvenim stanjem decenijama kasnije

Rad van tipičnih 9-5 u mlađoj odrasloj dobi može biti povezan sa lošijim zdravstvenim stanjem decenijama kasnije

Sati koje radite ranije u životu mogu biti povezani sa lošijim zdravstvenim stanjem godinama kasnije, prema studiji objavljenoj u časopisu otvorenog pristupa PLOS ONE od strane Ven-Jui Han sa Univerziteta Njujork, SAD.

Studije su dosledno pokazale da nestandardni rasporedi rada – rad van tradicionalnog radnog dana od devet do pet – mogu negativno uticati na fizičko i mentalno zdravlje, kao i na društveni i porodični život. Sadašnja studija koristi pristup životnog toka kako bi pružila dugoročnu perspektivu o tome kako obrasci radnog rasporeda tokom radnog veka utiču na njihovo zdravlje u srednjim godinama.

Han je koristio podatke iz Nacionalnog longitudinalnog istraživanja mladih-1979 (NLSI79), koji uključuje podatke o više od 7.000 ljudi u SAD tokom 30 godina, da vidi da li su obrasci zapošljavanja u mlađoj odrasloj dobi povezani sa snom, fizičkim zdravljem i mentalnim zdravljem sa 50 godina.

Han je otkrio da je oko četvrtine učesnika (26%) radilo stabilne standardne sate, dok je druga trećina (35%) radila uglavnom standardne sate. Nekih 17% je u početku radilo standardne sate u svojim 20-im godinama, a kasnije je prešlo na promenljive radne obrasce – kombinaciju večernjih, noćnih i promenljivih sati; 12% je u početku radilo standardne sate, a zatim je prešlo na promenljive sate. Poslednjih 10% uglavnom nije radilo tokom ovog perioda.

U poređenju sa pojedincima koji su uglavnom radili tokom tradicionalnih dnevnih sati tokom svoje radne karijere, oni čija je karijera imala promenljiviji raspored rada spavali su manje, imali su lošiji kvalitet sna i češće su prijavili simptome depresije u 50. godini. Najupečatljiviji rezultati su primećeni u oni koji su imali stabilno radno vreme u 20-im godinama, a zatim su prešli na promenljivije radno vreme u 30-im. Ova veličina efekta bila je značajna i slična onoj kod školovanja samo ispod nivoa srednje škole.

Han je takođe pronašao rasne i rodne trendove. Na primer, Crni Amerikanci su imali veću verovatnoću da imaju promenljive radne rasporede povezane sa lošijim zdravljem, naglašavajući kako neke grupe mogu nesrazmerno snositi štetne posledice takvih obrazaca zapošljavanja.

Han sugeriše da su promenljivi rasporedi rada povezani sa lošim snom, fizičkim umorom i emocionalnom iscrpljenošću, što nas može učiniti ranjivim na nezdrav život. Studija takođe sugeriše da se pozitivni i negativni uticaji rasporeda rada na zdravlje mogu akumulirati tokom nečijeg života, dok naglašava kako obrasci zapošljavanja mogu doprineti zdravstvenim nejednakostima.

Han dodaje: „Posao koji bi trebalo da donese resurse koji će nam pomoći da održimo pristojan život sada je postao ranjivost zdravog života zbog sve veće nesigurnosti u našim radnim aranžmanima u ovom sve neravnopravnijem društvu. Ljudi sa ranjivim društvenim položajima (npr. žene, crnci, niskoobrazovani) nesrazmerno snose ove zdravstvene posledice.“