Kako su politička pitanja omela odgovor Turske na zemljotres 2023

Kako su politička pitanja omela odgovor Turske na zemljotres 2023

Dva velika zemljotresa potresla su južnu Tursku 6. februara 2023. Preko 50.000 ljudi je izgubilo život, a skoro 2 miliona ljudi — od kojih su mnogi bili sirijske izbeglice — evakuisano je iz pogođenih provincija zemlje.

Katastrofe nisu samo prirodne pojave. Na njih utiče i ono što nije urađeno pre, tokom ili posle događaja. Odgovor turske vlade na krizu bio je reakcionaran, a ne unapred planiran, što je pogoršalo broj žrtava i patnje koje su usledile.

Pošto vlada nije bila spremna, osnovne potrebe u nekim oblastima nisu bile zadovoljene ni danima i nedeljama kasnije. Žrtve su izjavile da im je teško ili nemoguće ispuniti osnovnu higijenu, vodu, grejanje, odeću, san i privatnost.

Izveštaj koji je Svetska zdravstvena organizacija objavila u martu 2023., mesec dana nakon početnih potresa, takođe je ukazao da bi ljudi sa osnovnim zdravstvenim stanjima mogli da se suoče sa ograničenim pristupom medicinskoj nezi zbog preopterećene i oštećene zdravstvene infrastrukture.

Tokom prošle godine, sproveo sam istraživanje sa kolegama iz Turske (Arzu Icagasioglu Coban i Gonca Polat). Naša studija, koja još nije objavljena, uključivala je istraživanje iskustava socijalnih radnika u upravljanju katastrofama u regionima Turske pogođenim zemljotresom.

Socijalni radnici sa kojima smo razgovarali u više navrata naglašavaju da je nedostatak koordinacije među institucijama delovao na smanjenje efektivnosti i efikasnosti usluga podrške koje pružaju. Nakon potresa, ovi radnici su delili pomoć, vršili procenu potreba i nudili psiho-socijalnu podršku preživelima.

U teško oštećenoj turskoj provinciji Malatija, intervjuisali smo jednog socijalnog radnika koji je rekao: „Došlo je toliko pomoći, ali nije mogla da se podeli. Nismo mogli da se organizujemo. U prvoj nedelji bilo je veoma teško čak ni pronaći vodu i hranu za spasilačke ekipe“.

Nedostaci u upravljanju katastrofama koji su uočeni u Turskoj duboko su ukorenjeni u osnovnim političkim pitanjima. Turske demokratske institucije namerno je oslabio lider zemlje Redžep Tajip Erdogan, koji je učvrstio svoju vlast u poslednje dve decenije.

U 2009. godini, tri vladine jedinice su spojene kako bi se formiralo novo nezavisno odeljenje koje bi dalo prioritet upravljanju rizicima. Ovo novo odeljenje nazvano je Uprava za katastrofe i vanredne situacije (Afad).

Međutim, koristeći novostečena ovlašćenja predsedničkog dekreta nakon ustavnog referenduma 2017, Erdogan je preneo kontrolu nad Afadom na Ministarstvo unutrašnjih poslova. Ovaj potez je efikasno eliminisao sposobnost Afada da radi autonomno.

Propadanje turskih javnih institucija je nesumnjivo doprinelo sporom i nekoordinisanom odgovoru na zemljotrese. Bilo je vrlo malo spasilačkih aktivnosti u 24 sata nakon početnih potresa, a tek nešto više dan kasnije.

Stanovnici pogođenih područja takođe su izrazili frustraciju što nisu mogli da stupe u kontakt sa Afadom kako bi organizovali pomoć za sebe i druge koji su zarobljeni pod ruševinama.

Mnogi socijalni radnici sa kojima smo razgovarali tvrde da je ova nekoordinirana reakcija dovela do toga da su žrtve zemljotresa imale samo ograničen pristup osnovnim uslugama kao što su medicinska pomoć, hrana i smještaj neposredno nakon početnih zemljotresa.

Neki učesnici su delili mišljenje da većina novozaposlenih socijalnih radnika i drugih profesionalaca nema dovoljno obuke i iskustva da pruže psihološku podršku u takvim kriznim okruženjima. Jedan socijalni radnik, koji je radio u oštećenom gradu Gaziantep, rekao je da su mnogi od onih koji su angažovani da pružaju psiho-socijalnu podršku bili „neiskusni, tek diplomirani radnici“.

Sagovornici su nam takođe rekli da nekim od najugroženijih grupa u zemlji, uključujući etničke i verske manjine, nije omogućen pravičan i jednak pristup humanitarnoj pomoći. Nekoliko izveštaja ukazuje da su sirijske izbeglice nasilno uklonjene iz skloništa za hitne slučajeve i da su bile izložene verbalnom zlostavljanju.

Čini se da su se diskriminacija i animozitet prema sirijskim izbeglicama intenzivirali u oblastima Turske pogođenim zemljotresom od početka krize.

Još uvek postoji značajna potreba za koordinisanijim pristupom upravljanju rizikom od katastrofa u Turskoj. Ako se ništa ne promeni, kvalitet socijalnih usluga će i dalje trpeti.