Stimulacija vagusnog nerva za uši obećava kao tretman sindroma posturalne tahikardije

Stimulacija vagusnog nerva za uši obećava kao tretman sindroma posturalne tahikardije

Studija sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Oklahomi na OU Health Sciences pokazuje da stimulacija najdužeg nerva u telu kroz štipaljku na uhu značajno umanjuje simptome omamljenosti POTS-a ili sindroma posturalne tahikardije.

Ljudi koji pate od POTS-a doživljavaju simptome svaki put kada ustanu nakon što su sedeli ili legli – vrtoglavica, palpitacije i dramatično povećanje broja otkucaja srca su među najčešćim. Milioni ljudi pate od POTS-a, a on se značajno povećao od početka pandemije COVID-19 jer virus može da utiče na srce.

Novu studiju vodi dr Stavros Stavrakis, vanredni profesor kardiologije na OU College of Medicine. Studija se fokusirala na vagusni nerv, koji se ponekad naziva „superputem“ tela jer kontroliše funkcije kao što su varenje, disanje i rad srca. Kao najduži nerv u telu, vagus počinje u mozgu, prolazi kroz srce i pluća i završava se u crevima – i može se stimulisati na spoljašnjoj strani uha.

Otprilike polovina učesnika studije dobila je uređaj za električnu stimulaciju sa klipom koji su postavili na tragus, koji je mali komad hrskavice izvan ušnog kanala. Uređaj je isporučio električnu stimulaciju niskog nivoa vagusnom nervu.

Učesnici su koristili uređaj po jedan sat svakog dana tokom dva meseca. Druga polovina učesnika, kontrolna grupa, primala je placebo tretman. Studija je bila dvostruko zaslepljena, što znači da ni učesnici ni istraživači nisu znali koji pacijenti primaju pravi tretman.

Stavrakis i njegov istraživački tim otkrili su da su simptomi POTS-a značajno smanjeni kod ljudi koji su primali stimulaciju vagusnog nerva. Njihovi otkucaji srca su se i dalje povećavali kada stoje, ali ne toliko – 15 otkucaja manje u minuti nego bez stimulacije. Pored toga, otkrili su da je tretman smanjio nalet adrenalina u telu i nivo upale u krvi, što takođe doprinosi POTS-u.

„Postoji veliko uzbuđenje oko stimulacije vagusnog nerva u oblasti kardiologije“, rekao je Stavrakis. „Neinvazivan je i jeftin, i nema neželjene efekte kao što bi to činili lekovi. Optimista sam da će to postati tretman koji može pomoći da se poboljša kvalitet života ljudi sa POTS-om.“

Studija je objavljena u časopisu JACC: Klinička elektrofiziologija. Stavrakis je takođe predstavio rezultate svoje studije kao poslednjeg kliničkog ispitivanja na godišnjem sastanku Društva za srčani ritam.

Stavrakis je istraživao stimulaciju vagusnog nerva oko 15 godina. Prvo je proučavao njegovu upotrebu za lečenje atrijalne fibrilacije (nepravilan rad srca), otkrivši da je stimulacija vagusnog nerva smanjila atrijalnu fibrilaciju za 85% kada su pacijenti praćeni u poređenju sa onima koji nisu primali tretman.

Njegovi sledeći koraci su da sprovede veće kliničke studije i za POTS i za atrijalnu fibrilaciju kako bi bolje razumeo kako lečenje funkcioniše, koji pacijenti su najpogodniji za lečenje i koliko dugo traju njegove koristi.

Stimulacija vagusnog nerva je pomalo neobična u složenoj medicinskoj oblasti kao što je kardiologija, ali obećanje je njena lakoća upotrebe i pristupačnost. Stavrakis predviđa budućnost u kojoj bi ljudi sa uslovima kao što je POTS mogli da nose uređaj za bežičnu stimulaciju koji liči na uši.

„Sa napretkom tehnologije, ljudi bi mogli da slušaju muziku na svom telefonu, a istovremeno stimulišu svoj vagusni nerv“, rekao je on. „Još nismo tamo, ali mislim da je to put budućnosti.