Tokom pandemije COVID-19, gubitak čula mirisa postao je ključni simptom virusa. Skoro četiri godine kasnije, jedna od pet osoba u Velikoj Britaniji živi sa smanjenim ili potpuno izgubljenim čulom mirisa. Obuka mirisa postala je jedna od retkih opcija lečenja za oporavak izgubljenog osećaja mirisa, ali istraživači tragaju za načinima kako je učiniti efikasnijom.
Trening mirisa, koji uključuje ponovljeno njušenje različitih mirisa kao terapiju za oporavak izgubljenog čula mirisa, pokazao se kao delotvoran u laboratorijskim uslovima. Međutim, nedavni nalazi sugerišu da rezultati u stvarnom svetu mogu biti manje impresivni, delimično zbog dugotrajne prirode terapije i neujednačenih rezultata kod pacijenata.
Jedan pristup poboljšanju treninga mirisa uključuje korišćenje informacija iz drugih čula, poznatih kao „unakrsne modalne asocijacije“, kako bi se poboljšala percepcija mirisa i postigli bolji rezultati. Ovi senzorni signali, poput boje, oblika i visine, pokazali su se ključnim u obradi senzornih informacija, posebno u percepciji mirisa.
Nedavna istraživanja su otkrila da kombinacija različitih senzornih inputa, a ne samo mirisa, utiče na čulo mirisa. Senzorni signali kao što su boja, oblik i visina mogu uticati na sposobnost identifikacije mirisa i percepciju njihove prijatnosti i intenziteta.
Ovi nalazi ukazuju na mogućnost unapređenja treninga mirisa kroz integraciju informacija iz drugih čula, što bi moglo dovesti do efikasnijeg oporavka izgubljenog čula mirisa kod pacijenata. Ovaj pristup obećava novu perspektivu u lečenju anosmije i smanjenog čula mirisa, pružajući nadu za poboljšanje kvaliteta života onima koji su pogođeni ovim stanjem.
