Implant za čitanje moždanih talasa omogućava izgovor više od 1000 reči

Implant za čitanje moždanih talasa omogućava izgovor više od 1000 reči

Paralizovani čovek koji ne može da govori ili kuca bio je u stanju da izgovori preko 1.000 reči pomoću neuroprostetičkog uređaja koji prevodi njegove moždane talase u pune rečenice, rekli su američki istraživači u utorak.

„Sve je moguće“, bila je jedna od čovekovih omiljenih fraza koje je izgovorio, rekao je prvi autor nove studije o istraživanju, Šon Mecger sa Univerziteta Kalifornije u San Francisku (UCSF).

Prošle godine je tim istraživača UCSF-a pokazao da moždani implantat koji se zove interfejs mozak-računar može da prevede 50 veoma uobičajenih reči kada je čovek pokušao da ih izgovori u potpunosti.

U novoj studiji, objavljenoj u časopisu Nature Communications, uspeli su da ga dekodiraju nečujno oponašajući 26 slova fonetskog alfabeta.

Dakle, ako je pokušavao da kaže ‘mačka’ (eng. cat), rekao bi čarli-alfa-tango (c-a-t)“, rekao je Mecger.

Interfejs za pravopis je zatim koristio jezičko modeliranje da bi razbio podatke u realnom vremenu, razrađujući moguće reči ili greške.

Istraživači su uspeli da dekodiraju više od 1.150 reči, koje predstavljaju „preko 85 odsto sadržaja u prirodnim engleskim rečenicama“, navodi se u studiji.

Simulirali su da se ovaj rečnik može proširiti na više od 9.000 reči, „što je u suštini broj reči koje većina ljudi koristi u godini“, rekao je Mecger.

Uređaj je dekodirao oko 29 znakova u minuti, sa stopom greške od šest procenata. To je ispalo oko sedam reči u minutu.

Čovek se pominje kao BRAVO1, kao prvi učesnik suđenja za obnavljanje interfejsa mozak-računar na ruci i glasu.

Sada u svojim kasnim 30-im, doživeo je moždani udar kada je imao 20 godina, zbog čega je imao anartriju – nesposobnost da govori razumljivo, iako je njegova kognitivna funkcija ostala netaknuta.

Obično komunicira pomoću pokazivača pričvršćenog za bejzbol kapu kako bi bockao slova na ekranu.

Istraživači su 2019. hirurški implantirali elektrodu visoke gustine na površinu njegovog mozga, preko govornog motornog korteksa.

Preko porta ugrađenog u njegovu lobanju, od tada su mogli da prate različite električne obrasce koji se proizvode kada on pokušava da izgovori različite reči ili slova.