Vežbanje može sačuvati zdravlje srca astronauta na dugim svemirskim letovima

Vežbanje može sačuvati zdravlje srca astronauta na dugim svemirskim letovima

Opsežni režimi vežbanja održavaju astronaute zdravim i štite njihova srca tokom produženih svemirskih misija, otkrivaju nova istraživanja.

Studija naučnika iz medicinskog centra UT Southwestern u Dalasu nije otkrila gubitak srčane mase ili izlaza, kao ni gubitak funkcije u srčanim komorama, tokom letova koji mogu trajati do šest meseci.

Nalazi bi mogli imati implikacije za lečenje bolesti u kojima gravitacija igra ulogu. Takođe bi mogli da pomognu u planiranju dužih misija, kao što je na Mars.

„Naša studija pokazuje da je, izuzetno, ono što radimo u svemiru da bismo očuvali funkciju srca i morfologiju prilično efikasno“, rekao je viši autor studije dr Benjamin Levin. On je profesor interne medicine na odeljenju kardiologije na UT Southwestern.

Poznato je da kada se astronauti vrate na Zemlju, obično doživljavaju dramatičan gubitak krvnog pritiska. Ključni uzrok je remodeliranje koje srce doživljava zbog uslova mikrogravitacije u svemiru.

Dok su u svemiru, tela astronauta ne moraju da se suprotstave efektima gravitacije. To znači da njihova tela rade manje naporno. To je slično onome što bi neko doživeo dok je na krevetu, objasnili su istraživači.

Masa srčanog mišića se smanjuje u proseku za 1% nedeljno dok se u svemiru smanjuje i zapremina krvi koju srce drži.

Nije bilo poznato da li bi dva sata vežbanja koje astronauti na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) svakodnevno obavljaju mogla da se suprotstave ovom produženom vremenu u nultoj gravitaciji. Programi vežbi astronauta uključivali su i trening snage i aerobnu aktivnost.

Dakle, istraživači su ovo proučavali u podacima kod 13 astronauta koji su imali misije na svemirskoj stanici između 2009. i 2013. Misije su u proseku trajale 155 dana.

Podaci su uključivali merenje krvnog pritiska, količinu ispumpane krvi po otkucaju i protok krvi u minuti pre, tokom i posle svake misije astronauta.

MRI srca korišćeni su za procenu anatomije srca oko dva meseca pre svemirskog leta, a zatim ponovo tri dana nakon povratka astronauta na Zemlju. Ponovo su skenirani tri nedelje kasnije.

Istraživači su otkrili da se krvni pritisak astronauta značajno smanjio tokom svemirskog leta u poređenju sa Zemljinim. Njihovo srce je obavljalo oko 12% manje posla.

Ali i leva i desna komora nisu pokazale smanjenje mišićne mase, a količina krvi ispumpane iz srca ostala je ista.

„Nema ništa magično u vezi sa svemirom i mikrogravitacijom. Srce je prilično plastično i reaguje na promene u fizičkoj aktivnosti“, rekao je Levin u saopštenju medicinskog centra. „Uverljivo je da obuka koju astronauti rade u svemiru može zaštititi njihova srca od rizika svojstvenih svemirskim letovima, čak i na produženim misijama.

Ranije objavljeni rad pokazao je proširenje atrija kod istih astronauta, rekao je Levin. To je značilo da bi mogli biti izloženi riziku od atrijalne fibrilacije (nepravilan rad srca) tokom misija dužeg trajanja, tako da njegov tim sada ovo proučava.